Mladoj ženi transplantovane obje ruke: Ponovo učim da držim šoljicu kafe

Lindzi Es (29) iz Teksasa, koja je izgubila ruke i stopala poslije infekcije izazvane Kronovom bolešću, prošle godine uspješno su transplantovane obje ruke, zahvaljujući čemu danas može da radi sve one obične stvari koje su joj godinama bile uskraćene.

Ljekari su bili prinuđeni da joj amputiraju ruke i stopala nakon što je usljed začepljenja tankog crijeva dobila sepsu, a njeni gornji i donji ekstremiteti su pretvoreni u mrtvo tkivo.

Diplomirana studentkinja modne akademije morala je ponovo da nauči kako da pere zube, da se šminka i pije iz šoljice, jer su joj ruke bile odsječene do lakata. Čak je naučila da piše SMS poruke. Dobila je i proteze, ali su joj one bile preteške, budući da su dizajnirane za muškarce.

Pomirila sam se sa činjenicom da nemam stopala, ali ne i ruke – kaže Lindzi, koja je tokom godina koje su uslijedile intenzivno vježbala kako bi se kvalifikovala za transplantaciju.

Čim su nađene odgovarajuće ruke, podvrgnuta je operaciji koja je trajala 12 sati. Svaku ruku je transplantirao po jedan tim hirurga. Boja kože na transplantovanom djelu ruke nije bila sasvim ista kao njena i Lindzi je bilo teško da se oslobodi pomisli da su pripadale nekom drugom.

Prvih nekoliko dana izbjegavala sam da ih gledam – kaže ona.

Četiri mjeseca nakon operacije, u januaru 2012, Lindzi je impresionirala ljekare svojim napretkom. Njeni mišići su dobro reagovali i novim rukama je čak mogla da podiže male predmete. Uprkos tome, postojala je zabrinutost da organizam neće prihvatiti transplantovane organe. U Lindzinom slučaju, spajanje se odvijalo tako što su njeni nervi urastali u mišiće ruke donatora.

Potrebni su mjeseci da nervi urastu u mišiće, pa ćak i čitava godina… Ako se to ne desi, taj dio tijela ne može da preživi, i tada morali bismo ponovo da amputiramo – kaže dr Levin, koji, međutim, ne vjeruje da će se to desiti Lindzi.

Ona kaže da je poslije svega naučila važnu lekciju.

Ljudi su su se okretali za mnom na ulici zato što sam bila lijepa, a sada se okreću za mnom zato što sam u invalidskim kolicima. Nekada sam i sama previše obraćala pažnju na izgled. Ali sada shvatam da to uopšte nije važno. Šta ima veze kakva mi je frizura? Zašto je toliko bitno šta imam na sebi? – navodi Lindzi.

Izvor: Blic