Kako vidite sebe u ogledalu?

Tanka je linija između želje da izgledate lijepo i opsjednutosti savršenim izgledom.

Svijetle nijanse za upečatljiv pogled

Imam nozdrve kao prase.
Uši su mi prevelike.
Zašto su mi usne tako krive?

Gledate u kameru svog telefona, smijete se, pa malo mrštite, a onda ste zavodljivo zamišljeni… Želite da snimite savršen selfi. Kliknuli ste oko 20 puta. Naravno, nijedan vam se baš, baš nije svidio. Shvatili ste da je problem u svjetlu ili, o da, to je sigurno, pogrešnoj nijansi sjaja za usne. Ali da ste se pitali, možda je problem u vama?

Nekada su samo zvijezde bile izložene strogom oku javnosti. Ali danas, svako ima javni imidž, bilo da je u pitanju Facebook, Instagram, Twitter, svako može da vas analizira do mile volje, svaki dan i u svakom trenutku.

Kod nekih žena to stvara kompulzivnu opsjednutost savršenim izgledom… I osjećaj kao da uvijek postoji nešto što nije na svom mjestu. Zovite to dismorfija u pogledu ljepote.

Takav sindrom umišljene ružnoće, kada osoba umisli da ima jednu ili više tjelesnih mana, pa to povlači i druge psihičke poremećaje, socijalne fobije, mentalno je stanje koje pogađa oko dva odsto populacije i usled koga se oni usredsređuju na umišljene fizičke mane koje ne postoje, dismorfija u pogledu ljepote izaziva iskrivljen doživljaj slike o sebi. Iako to nije klinička dijagnoza, žudnja za punijim usnama, kožom bez ijedne bore, savršenim nosem ili pozamašnim dekolteom (lista nema kraja) može kod nekih žena da pokrene jednu vrlo stvarnu tendenciju koja je svojstvena tjelesnom dismorfičnom poremećaju: opsjednutost plastičnom hirurgijom. A danas je lakše nego ikad posegnuti za ovom opcijom.

Ako vam se nešto ne dopada, sredite to

Da, možete se podvrgnuti plastičnoj hirurgiji, jer ne spada više u isključivu teritoriju bogatih i slavnih. Međutim, priuštive, dostupne intervencije možda zvuče kao napredak, ali to može biti klizav teren. Bolje je da se usmjerite ka sportskim aktivnostima. Sport donosi kvalitetne rezultate koji dolaze kasnije u odnosu na plastičnu intervenciju, ali ne treba da podsjećamo koliko je takav put zdraviji i prirodniji.

Nažalost, mnogi mladi ljudi „nemaju vremena“ za „duge i naporne“ vježbe, već se odlučuju za instant rješenja. Svjetska pomama je za injekcijama za korekciju bora. U početku, to je bio tretman koji je trebalo da izravna nekoliko neželjenih brazda, ali danas one služe za izbjegavanje bilo kakvih bora. Široko rasprostranjena praksa ravnanja izražajnih linija pre nego što one uopšte i postanu bore ili zatezanje kože pre nego što se ona i opusti mnogim dvadesetogodišnjakinjama zvuči danas kao razumna ideja, pa čak i kao pametna investicija. Ovo je toliko uzelo maha da je u protekle tri godine upotreba botoksa porasla za 30 odsto (rame uz rame sa supstancama koje se ubrizgavaju, a utiču na povećanje volumena kože, kao što su restilan i juvederm, čija popularnost takođe raste). Nastojanje da se očuva koža nije loša stvar, ali ovakva praksa vrlo lako može da promeni stanje svesti kod žena (naročito onih koje imaju naglašenije dismorfične tendencije) koje danas – i to uz odobravanje svojih doktora – počinju da vide probleme i pre nego što se oni pojave.

Ravnanje bora ili punjenje usana najčešće je put koji vodi ka dodatnim intervencijama plastične hirurgije, upozoravaju dermatolozi. Kada se neka osoba jednom oslobodi straha od igle, ona počne da razmišlja o invazivnijim intervencijama kao što su implanti u obrazima, podizanje usana i uvećanje grudi. Gde je kraj?

Društveni faktor

Društveni mediji učinili su nas svjesnijim sopstvenih prirodnih mana. Na kraju krajeva, koliko puta ste videli djevojku u provodu sa prijateljima, koja im pruža telefon, sa fotografijom, u potrazi za odobravanjem, pre nego što okači neke svoje slike? A od kada se Instagram pojavio na sceni, sa svojim filterima koji uljepšavaju izgled kože, realnost se čini još teže prihvatljivom.

A šta u stvari znači Fejsbuk fejslifting? Zvuči kao preobražaj u stilu Džoan Rivers za ekipu preko 60, a čini ga serija manjih procedura: uvećanje brade, intervencije na nosu, liposukcija, za kojom posežu pripadnici selfi generacije, sa krajnjim ciljem postizanja boljeg izgleda na fotografijama na društvenim mrežama.

Kolektivni mentalitet

Sada je mnogo lakše da se upoređujete sa drugima. To je stanje koji su svjetski zdravstveni eksperti identifikovali kao uporedi-i-očajavaj sindrom.

Postoji još jedan uznemirujući aspekt ovakvog pogleda na svijet: To može da bude zarazno. Razmislite samo. Ako sve ženske osobe iz vašeg društvenog kruga imaju ispeglane bore i usne napumpane kao gume na biciklu, može da se dogodi da počnete da posmatrate ove intervencije kao nešto što je uobičajena praksa, kao čupanje obrva ili nijansiranje pramenova kose. Vaši beauty standardi mogli bi da se promjene, tako da vaš ideal ljepote postanu napućene usne i zamrznuto čelo, i postajete spremni da posegnete za iglom kako biste se uklopili. Uticaj naših prijatelja na naše razmišljanje normalna je pojava, a to se odnosi i na spa i dermatološke tretmane.

Realnost

Ljudski je pogledati se u ogledalo i vidjeti da ima mjesta za poboljšanja. Ali kako da znate gde je linija preko koje vaše misli (i ponašanje) prelaze na dismorfičnu teritoriju? Obratite pažnju na ove tri stavke: kada vaše viđenje ljepote postane previše kruto (na primjer, kada nastojite da izgledate identično kao Miranda Ker ili Adrijana Lima), kada je glas u vašoj glavi konstantno kritički nastrojen i kada vam izgled postane prioritet broj jedan.

Ako vam ovo zvuči poznato i možete da priznate sebi da pod lupom posmatrate svaku pjegicu ili brojite svoje proširene pore, udaljite se dva koraka od ogledala. Prizor je mnogo ljepši.

Izvor: Cosmopolitan.rs