Jezive priče: Ljudi koji su živi pokopani i očajnički se pokušavali spasiti iz groba

Meri Best imala je 17 godina kad je u Indiji oboljela od kolere. Nakon što ju je liječnik proglasio mrtvom, pokopana je na groblju u Kalkuti. No, deset godina kasnije, kad je grobnica otvorena kako bi se u nju sahranio Maryin preminuli ujak, grobari su svjedočili šokantnom prizoru…

Meri je pokopana 1871. godine, u vrijeme kad su žrtve kolere pokapane vrlo brzo nakon proglašenja smrti kako bi se spriječilo širenje bolesti, piše Daily Mail, prenosi net.hr. Nije bila mrtva nego u komi?

Nakon što je Maryin grob otvoren, imalo se šta vidjeti. Poklopac kovčega bio je pronađen, a kostur djevojke bio je dijelom u kovčegu, a dijelom izvan njega. Dio njene lobanje bio je oštećen. Prsti na desnoj ruci bili su savijeni kao da nešto grabi, pretpostavlja se da se pokušala zadaviti, a odjeća je bila poderana. Vjerovatno se probudila nakon pokopa i rukama gurala poklopac kovčega dok ga nije otvorila.

Meri, čini se, nije bila mrtva kad je pokopana. Naime, događa se da žrtve kolere često padnu u stanje kome, stoga se Meri vjerovatno probudila iz kome nekoliko sati ili dana kasnije ne znajući gdje se nalazi. Teško je i zamisliti kroz što je sve prolazila dok nije zaista preminula.

Pretpostavlja se da kad je uspjela maknuti poklopac kovčega i kad je shvatila gdje se nalazi, da ju je obuzeo čisti užas. Vjerovatno je od strave počela derati odjeću sa sebe, pokušala se zadaviti, a zatim od napora pala, udarila glavom i preminula.

Za dlaku spašeni

Iako nam ovaj slučaj iz današnje perspektive izgleda zastrašujuće, takvi slučajevi nisu bili toliko rijetki u viktorijansko doba i u prethodnom razdoblju. Na medicinu tadašnjeg vremena bilo se teško osloniti da će pouzdano utvrditi smrt pacijenta. Neki su se ljudi zbog toga strahovito bojali da će se probuditi živi u kovčegu, te su u oporukama zahtijevali da im se nakon proglašenja smrti još i prereže grlo ili im se kolac probode kroz srce kako bi izbjegli svaku mogućnost ovakve strašne sudbine.

U knjizi objavljenoj 1905. godine dvojica liječnika i jedan novinar predstavili su slučajeve živo zakopanih ljudi prikupljene iz novina širom svijeta. Možda su najgori oni kod kojih je žrtva bila blizu toga da je se spasi.

Godine 1887. u Francuskoj su jednog mladića pokapali kad su grobari čuli nekakvo kucanje pod poklopcem. Bojeći se da ne stvore paniku među ožalošćenima, nastavili su s pogrebom. No, kad su zemlju bacali na kovčeg, svi su čuli kucanje. Umjesto da otvore poklopac, čekali su da dođe gradonačelnik. No, dok su dočekali gradonačelnika, muškarac je preminuo od gušenja.

Postoji još slučajeva kad su ljudi čekali da se neko od predstavnika vlasti pojavi prije nego i otvore kovčeg, a kako bi otkrili da je osoba u kovčegu preminula samo nekoliko minuta ranije. Bilo je evidentno iz iskrivljenih tijela žrtava, poderanih noktiju ruku i nogu i izraza krajnjeg užasa na njihovim licima kako su se pokušavali osloboditi kovčega.

Bezuspješno pokušavali spriječiti ukop

Postojali su i ljudi koji su pokušavali spriječiti nečiji ukop jer su čvrsto vjerovali da osoba nije mrtva. Oni su bili proglašavani ludima od tuge, onima koji ne mogu prihvatiti stvarnost smrti.

Godine 1851. Virdžinija Macdonald, djevojka koja je živjela u Nju Jorku, pokopana je nakon bolesti. Njena majka insistirala je da njena kći nije mrtva. Porodica je pokušavala razuvjeriti već histeričnu ženu, ali kako nisu uspijevali, na kraju su tijelo iskopali iz groba.

Našli su tijelo djevojke kako leži na boku, a njene su ruke bile pune ujeda. Činilo se da se probudila u grobu i počela jesti svoje ruke, ili iz straha ili od gladi.

Evo još jednog takvog slučaja: 1903. godine 14-godišnji dječak pokopan je u Francuskoj nakon što je nasilno odveden od svoje majke koja je bila uvjerena da nije mrtav. Dan nakon pokopa pronašli su majku na groblju kako kopa dječakov grob golim rukama kako bi se domogla kovčega. U kovčegu je nađeno tijelo dječaka na kojem se jasno vidjelo da je pokušavao otvoriti kovčeg i spasiti se. Preminuo je od gušenja.

Trudnice se porađale u grobu

Neki od možda najtužnijih slučajeva tiču se trudnica. Za Lavriniju Merli mislilo se da je preminula od histerije. Pokopana je u julu 1980., a njen je kovčeg iz nepoznatih razloga otvoren dva dana nakon pokopa. Ispostavilo se da majka nije umrla, nego je porodila dijete u kovčegu. No, do otvaranja kovčega oboje su umrli.

Postoje takođe i slučajevi kad su psi spašavali svoje vlasnike lajanjem na kovčeg ili napadanjem grobara, prisiljavajući ih da otvore kovčeg.

Ipak, čini se da ni spašavanje od pokapanja nije uvijek najbolje rješenje. Naime, neki koji su za dlaku izbjegli da budu ukopani živi, doživjeli su takvu traumu da se više nikad nisu oporavili.

Izvor: Doznajemo.com