Aktuelno

Građani traže pomoć ljekara zbog zavisnosti o internetu

Objavljeno: 20. 1. 2013 u 12:32h

Zavisnost o internetu ove godine naći će se na međunarodnoj listi mentalnih poremećaja i biće uvrštena u statistički i dijagnostički priručnik za mentalne bolesti. Istraživanja su, naime, pokazala da se čak 50 posto korisnika društvene mreže Facebook uloguje čim ustane iz kreveta, a njih 28 posto doslovno čim otvori oči.

Ne želi se odvići

Banjalučanin L. V. (40) jedan je od takvih. Njegovi prijatelji tvrde da noćima ne spava kako bi provodio vrijeme na društvenim mrežama te da je svaki oblik žive komunikacije s njim postao nemoguć zbog njegove opsjednutosti internetom.

Banjalučanin L. V.: Svjestan da se ponaša kao narkoman

Uglavnom je nezainteresovan za druženja i izlaske. Ako i izađemo, vrlo brzo nađe neki razlog zbog kojeg mora kući ili se tokom razgovora neprestano loguje na Facebook kako bi provjerio šta se tamo dešava ili da bi se nastavio družiti s nekim od virtuelnih prijatelja – ispričala nam je jedna njegova prijateljica.

U razgovoru za naš list, L. V. objašnjava da je 24 sata online, kao i da je svjestan da spada u kategoriju internetskih zavisnika.

Danonoćno sam na internetu. Ako izađem vani, i dalje sam putem telefona na internetu kako ne bih propustio nijedan trenutak dešavanja na društvenim mrežama. Imam otvorene naloge na Facebooku, Twitteru i drugim mrežama. Ponašam se kao narkoman, a ako u nekom lokalu nema Wi-Fi mreže, tu ne ulazim. Svjestan sam da sam postao zavisnik o internetu, ali ne želim niti hoću da se odvikavam od toga – ispričao nam je L. V.

Na pitanje da li bi mogao zamisliti dan bez interneta, kategorično odgovara:

Ne dan, nego ni minutu! To bi za mene bio doslovno smak svijeta!

On, takođe, negira, da ga opsjednutost društvenim mrežama udaljava od porodice, prijatelja ili okruženja.

Naprotiv, društvene mreže zbližavaju ljude. Upoznao sam toliko divnih ljudi, posebno žena, s kojima svakodnevno održavam kontakt – dodaje L. V.

U centre za mentalno zdravlje u BiH, ali i klinike za liječenje raznih oblika zavisnosti javlja se sve više osoba koje traže pomoć zbog ove nove vrste mentalne bolesti.

Međutim, problem je taj što kod nas ne postoje odjeli za njihovo liječenje pa nekada budu smješteni na klinikama gdje se liječe zavisnici o drogi ili alkoholu.

Psihijatri smatraju da su te vrste zavisnosti vrlo slične, jer internet, baš poput alkohola ili nekog drugog opijata, postaje prvo i jedino zadovoljstvo zavisnika.

Dolazili su nam roditelji s djecom koji su izgledali prilično očajni, žaleći se da djeca ne jedu po cijeli dan, jer kao opčinjeni sjede pred računarom i jednostavno zaborave jesti. Ponašanje takvih osoba je vrlo slično ponašanju zavisnika o kocki ili pornografiji, jer imaju jedan patološki poriv koji kanališu kroz računar, odnosno internet – ispričali su nam u banjalučkoj Klinici za liječenja zavisnosti od alkohola.

Psihičke predispozicije

Vještak psihološke struke Aleksandar Milić objašnjava da je svaki čovjek orijentiran prema nekim aktivnostima, ali kada one počnu narušavati njegovu efikasnost u obavljanju svakodnevnih obaveza i poslova i kada naruše njegovu ravnotežu, to spada u sferu abnormalnog i bolesti.

Milić: Labilne osobe

Svaka preokupiranost koja smanjuje čovjekove aktivnosti na drugim poljima pokazatelj je mentalnog poremećaja. Zavisnost od interneta je za nas relativno novina. Ljudi koji imaju takvu vrstu zavisnosti najčešće su labilne osobe, koje su i prethodno imale neku vrstu psihičkih predispozicija – objašnjava Milić.

On ističe da se takvi zavisnici za pomoć obično javljaju zbog drugih teškoća koje primijete, a skoro nikada nisu oni sami inicijatori, nego članovi porodice ili prijatelji.

Sigurnost djece na internetu inače je poseban problem. Među 99 zemalja svijeta, Hrvatska je na prvom mjestu po sigurnosti interneta za djecu, podaci su to koje je objavio HRT. Za to su, prema ocjenama hrvatskih stručnjaka, zaslužna pojedinačna i institucionalna ulaganja u edukaciju roditelja, djece i prosvjetnih radnika, ali najprije unapređenje komunikacije unutar porodica.

Roditelj ne mora biti prijatelj svojoj djeci na društvenim mrežama, ali važno je da ih čuje kad mu se obrate u stvarnosti, napomena je hrvatskih stručnjaka koja je, očito, dospjela do mnogih porodica u susjednoj nam zemlji.

Stančić: Hronični problem

Nedostatak komunikacije između djece i odraslih pokazao se kao hronični problem i to je ono na čemu bi se pojedinačno trebalo raditi. Tek nakon toga slijedi manjak edukacije, što je više institucionalno pitanje, koje se može unaprijediti – napominje za “Dnevni avaz” psiholog Sonja Stančić.

Djeca do 13. godine, prema zakonima o maloljetnim osobama koji su na snazi i u BiH, ne bi smjela imati profil na društvenim mrežama, no i znatno mlađi su njihovi korisnici te tako komuniciraju s nepoznatim virtuelnim prijateljima.

Šoja: Zabrinjavajuća istraživanja

Većina djece u osnovnoj školi, čak i uzrasta četvrtog i petog rezreda, na Facebooku ima i više od hiljadu “prijatelja”, a da ih uopšte ne poznaju. Zatim, nerijetko postavljaju fotografije s ljetovanja, u kupaćim kostimima, ostavljaju kućne adrese, brojeve telefona… To su pokazala naša istraživanja – kaže za naš list Mirna Šoja, portparol MUP-a RS, koji realizuje projekat “Edukacija djece i odraslih na internetu”.

Među najtežim zloupotrebama interneta i djece svakako je dječija pornografija, za šta je bh. javnost do prije nekoliko godina smatrala da je problem samo razvijenih zemalja. Međutim, prije dvije godine MUP RS u Derventi je zaplijenio do tada najveću količinu fotografija i videosnimaka dječije pornografije u Evropi!

I sami smo se iznenadili količinom zaplijenjenih fotografija i videosnimaka – kazao je tada na konferenciji za novinare Jovo Marković, načelnik Odjeljenja MUP-a RS za sprečavanje visokotehnološkog kriminala.

Profili

Podaci govore da u BiH blizu 1,4 miliona stanovnika ima otvoren profil na Facebooku ili u prosjeku svaki treći stanovnik, a kada je u pitanju starosna dob, najviše je mladih osoba između 18 i 25 godina.

Dijagnoza

Britanski psiholozi odlučili su u oktobru prošle godine da zavisnost o internetu od 2013. godine uvrste u statistički i dijagnostički priručnik za mentalne bolesti kao psihičku bolest.

Osim pretjeranog korišćenja interneta, dijagnoza će uključivati i pretjeranu upotrebu tableta, pametnih telefona i slušalica za uši. Ista priča je i u Australiji koja će, osim zavisnosti koje su utvrdile njihove britanske kolege, još dodati i zavisnost o internet-igrama.