Prijedorčanin Aleksa Ilić savladava sve prepreke

Prijedorčanin Aleksa Ilić je svestran trinaestogodišnjak, svira gitaru, interesuje ga fotografija, ali je i jedan od najboljih mladih atletičara u BiH.

Atletikom se počeo baviti u martu prošle godine, a ubrzo su stigle i prve medalje. Tu su prva mjesta sa mitinga u Splitu, Sremskoj Mitrovici, Novom Sadu  i Prijedoru, te sa uličnih trka u Brčkom, Prijedoru i Novom Gradu.

“Trenirao sam malo tenis i džudo, ali ništa ozbiljno, da bi me jedan dan na atletiski trening pozvao Siniša Marčetić, koji je radio s mojim bratom Đorđem, teniserom. Dopalo mi se, počeo sam da dolazim na treninge nekoliko puta sedmično, a sada to radim svaki dan”, rekao je Aleksa Ilić.

Osamnaestogodišnji Đorđe, nekada najbolji teniser BiH do 16 godina, od kada je upisao fakultet ne bavi se ozbiljno tenisom, ali je porodica Ilić dobila novog sportistu.

“Imam dobre rezultate. Kada sam počeo da treniram, rezultat na 300 metara mi je bio 51 sekund, a sada je 39,65. Taj rezultat sam ostvario na veoma jakom takmičenju u Sloveniji. Nedavno sam na Prvenstvu BiH za mlađe pionire osvojio tri zlata – na 60 metara sam ostvario lični rekord (7,77 sekundi), a pobijedio sam i na 300 metara i u štafeti 4×100 metara sa drugarima iz AK Sloboda iz Novog Grada”, priča Ilić, kojem je uzor najbolji sprinter svijeta Usein Bolt.

Riječi hvale za Aleksu ima trener Marčetić: “Radi se o velikom talentu, što pokazuju rezultati. On je jedan od najboljih mladih sprintera u regionu, ali je i dokaz da je bez tartan staze i dvorane moguće bilježiti uspjehe u uslovima koji više liče na one iz 19. vijeka. Nakon treninga za presvlačenje koristimo blagajnu Fudbalskog kluba Rudar Prijedor jer naš klub nema svlačionice. Nadamo se da će u Prijedoru prepoznati ovaj talenat i pružiti osnovne uslove Aleksi i njegovim drugarima.”

Aleksa voljom i upornošću prevazilazi svakodnevne prepreke u vidu loših uslova za rad.

“Kada pogledate uslove u kojima treniramo, rezultati su odlični. Ali, volim atletiku i volim da treniram, a kada nešto želite, nema prepreka. Idem korak po korak, ne razmišljam mnogo o budućnosti, bitno mi je da se trudim i da napredujem, pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti”, dodao je Ilić.

On na sve gleda sa optimizmom, a i pored treninga i obaveza u školi, nađe vremena za hobi.

“Četiri godine sam išao u muzičku školu, svirao sam gitaru, i sada ponekad sviram, a zainteresovao sam se za fotografiju. To je tek na početku i još nisam išao na takmičenja, ali uživam u fotografisanju”, ističe Aleksa Ilić.

Izvor: Nezavisne