Banjalučki talenti IV: Metalcore bend “As I Fall”

Banjalučki metalcore bend “As i Fall” nastao je u maju 2009. godine, na incijativu gitariste Dražena Kecmana. Miroslav Golubović zauzeo je bas, Žarko Jež bubanj, Miodrag Vujinović drugu gitaru, a Dario Glavonjić im se pridružio kao vokal. U kratkom periodu bend je ostvario svoj cilj, žanr metalcore doveo je u naš grad.

Nakon osnivanja, bend je par puta promijenio postavu. Danas sa njima umjesto Miodraga gitaru svira Nikola Mijović. Pored uspjeha na Zaječarskoj gitarijadi, Demofestu i na festivalu “Na livadi” u Crkivenici, momci planiraju da osvoje i Evropu, ali nakon završetka prvog albuma koji možemo očekivati u skorijoj budućnosti.

Porazgovarali smo sa Dariom Glavonjićem o počecima benda, dosadašnjoj karijeri i planovima za budućnost.

Kako je izgledala vaša prva svirka?

– Nije nam dugo trebalo da se uvježbamo za prvu svirku. Uradili smo javnu probu pred nekih dvadesetak ljudi u Draženovoj kući u Aleksandrovcu, jer smo tu imali svoj prostor. U avgustu smo imali svoju prvu svirku sa jednim bendom iz Beograda. Svirka se održala u Music hallu, to je već bilo pred zatvaranje tog kluba. Nakon toga smo svirali u Prnjavoru. A prva naša značajnija svirka, koju ja lično smatram kao našom prvom svirkom, je bila u decembru 2009. godine na Grbavici. Kažem prva, jer smo tad prvi put predstavili svoje pjesme i publika je bila oduševljena. Kad smo vidjeli da je to to, u februaru 2010. godine otišli smo u Smederevo, studio Paradoks, i tamo smo za četiri dana snimili 5 pjesama. Muziku je tad pisao većinom Dražen, a ja sam tekstove. Miodrag je nakon snimanja tih 5 pjesama napustio bend, s obzirom da više nije mogao da se posveti tome zbog posla. I na njegovo mjesto došao je Milan Popović. Milan je poznat publici kao član benda Monument iz Banjaluke.

Uskoro nakon nastanka benda snimili ste pet pjesama, kakve ste reakcije primili?

– To je prošlo bolje nego što smo očekivali, jer je studio Paradoks uradio super posao oko miksanja. Kada smo pjesme izbacili na internet ljudi su bili iznenađeni i oduševljeni. Uglavnom su sve kritike bile pozitivne. Mi to tad nismo očekivali, jer smo bili mlad bend. Uradili smo promociju u Banjaluci i u Sarajevu. U Banjaluci je bilo posebno. Promocija se održala u DFK klubu, i svi koji su nama bili bitni su tad bili prisutni.

Kako ste se odlučili za ovu vrstu muzike?

– Baš zato što ta muzika ovdje nije zastupljena. Ovako smo pokušali da tu muziku donesemo ovdje i da to ljudi čuju, uspjeli smo u tome koliko toliko. Ljudi su prihvatili taj žanr. U svijetu trenutno nema festivala bez takvih bendova. Jednostavno taj žanr živi, ono što je osamdesetih bio trash metal, sada je metalcore.

2010. ste osvojili prvo mjesto na Zaječarskoj gitarijadi, što je veliki uspjeh za jedan banjalučki bend.

– Milanova ideja je bila da se prijavimo. Na iznenađenje smo saznali da smo među 11 bendova koji su prošli prvi krug. Mi smo te godine bili jedini bend koji nije bio iz Srbije. Bili smo presretni što smo dobili priliku da zasviramo na jednom takvom festivalu. U avgustu smo otišli tamo, nismo znali šta nas čeka. Tu smo druge večeri odsvirali svoje tri pjesme. Publika je na naše pjesme reagovala kao da smo već poznati, a tad nas je možda samo pet ljudi slušalo od nekoliko hiljada koji su bili prisutni. Kada su objavili da smo osvojili prvo mjesto, nema tih riječi sa kojima bih mogao opisati taj osjećaj. Ipak je to Zaječar, mjesto gdje su veliki bendovi, kao što je Van Gogh, postali poznati. Ta gitarijada nije sad ono što je nekad bila, ali je u svakom slučaju značajno upisati se u istoriju na listu sa tim bendovima. Nekadašnji bend Dinar i mi, jedini smo bendovi iz Banjaluke koji su pobijedili na tom festivalu. Tada su nas mediji stvarno ispoštovali. Mjesec, dva smo bili glavna tema razgovora.

Nakon toga niste prošli na Demofestu, ali zato ste 2011. godine zasvirali na Kastelu. Opiši nam to iskustvo.

– 2010. godine nismo prošli na Demofestu. Svi smo se pitali zašto. Međutim, to je normalno. Neću reći da smo to zaslužili pa da je to bio propust, ali u svakom slučaju ko zna zašto te godine nismo svirali. Možda tad nismo bili dovoljno dobri. Međutim, nastupili smo na četvrtom Demofestu, 2011. godine. Tu smo prošli među 30 učesnika od 438 bendova koji su se prijavili. To je samo po sebi bilo dovoljno za nas. Nismo prošli u finale. Ali to je vjerovatno bio naš najbolji nastup što se tiče zvuka, ozvučenja i profesionalnosti. Demofest, iako je bio četvrti po redu, već je stekao tradiciju za jako kratko vrijeme. Mi smo bili oduševljeni. Iskreno nismo bili razočarani što nismo prošli u finale, to smo i očekivali. Međutim, bili smo zadovoljni, jer smo stvarno odsvirali onako kako smo uvježbali. I ove godine smo se prijavili, pa čekamo odgovor.

Kako publika reaguje na vašu muziku i kako se banjalučka publika razlikuje od publike u regionu?

– U Hrvatskoj je publika bolja, jer tamo i u manjim gradovima imaš dosta metalaca koji su u toku. Ne znam zašto i kako. To je kao kad bi kod nas imao jednu malu scenu u Prijedoru, gdje će 200 ljudi posjetiti svaku svirku. Banjaluka je jako nezgodan grad sa publikom, to je oduvijek bilo tako. Ako se ne varam, Džoni Štulić je davno rekao “Ako zadovoljim banjalučku publiku, ja sam uspio u svojoj karijeri”.

Jednostavno je teško naviknuti ljude da plate ulaz u nekoj normalnoj svoti. Recimo u Sarajevu na promociji EP-a, ulaz nam je bio 10 KM i bilo je stotinjak ljudi. S obzirom da je klub mali, posjećenost je bila super. Ovdje smo pokušali napraviti treći Metal fest, to je bila propast. Imali smo 12 bendova u dva dana, svih mogućih žanrova iz BiH i Srbije. Bilo smo toliko u minusu da je to žalosno za pričati. Kod nas je takva situacija da će uvijek ispred sjediti 100 ljudi sa punim kesama piva i govoriti “Nemam za ulaz”. Zašto je tako, ja ne znam. Po meni bi bilo logično da kad već piješ svaku noć, jednu noć pare izdvojiš za svirku, jer se ona kod nas rijetko dešava. Trebalo bi biti važnije da pogledaš i poslušaš nešto.

Međutim, svi se nazivaju nekakvim metalcima, a kad trebaju da podrže bend onda sve staje. Ja upravo nezavisno pokušavam da napravim neke svirke. Više puta su me prijatelji iz Sarajeva, koji isto to rade, pitali: “Da li je to možda na nacionalnoj osnovi što bendovi dole ne mogu svirati?” Ja im jedva objašnjavam da u Banjaluci postoje samo dva mjesta za svirku, Dom omladine i DFK i da publika ne odgovara na svirke. I svi su adekvatni da kritikuju pjesme, valjda im internet daje tu hrabrost.

Da li spremate nešto novo?

– 2011 smo počeli sa snimanjem spota za jednu novu pjesmu koja se trebala naći na novom albumu. Proces se dugo otegao zbog Milana, jer je imao posla sa faksom pa to nikako nismo mogli stići završiti. Krajem prošle godine, sa novom postavom, priveli smo kraju taj spot. Prije možda mjesec dana sam ga odnio na montažu. Znači, snimili smo dvije nove pjesme. Jedna je Mindless, za koji je spot i sniman, a druga Nightmare. Imamo mnogo ideja za taj prvi album, tako da smo te dvije pjesme odlučili da stavimo kao novi EP i da za obje uradim remiks.

Mika iz Sopota će uraditi remiks u dubstep fazonu za Mindless, a Forest People, koji je sad sve poznatiji, će uraditi elektro remiks za Nightmare. Te četiri pjesme, zajedno sa spotom, će činiti neki multimedijalni EP. S tim ćemo sebi kupiti vrijeme dok ne završimo album. Za njega već imamo gotivih 7-8 pjesama. Za novi EP ćemo uraditi promociju u DFK klubu, a njegov završetak zavisi od spota. DFK uvijek stoji iza nas, kad god nam je nešto zatrebalo uspjeli smo se dogovoriti i veoma mi je drago zbog toga. Drago mi je reći da se naših prvih pet pjesama razlikuje od novih. To je tad bilo probijanje leda, te pjesme su dosta jednostavnije od ovih koje sada spremamo.

 http://www.youtube.com/watch?v=BqTZaTm-F9Y&feature=colike