Banjalučanin živi u mraku, gladan, bolestan i bez grijanja

Banjalučanin Vladimir Bundalo (60) živi u stanu bez tople vode, grijanja i struje. Vladimir, koji boluje od Vilsonove bolesti i kome je prije 10 dana otkonjen tumor bešike, otežano se kreće i umjesto da vodi računa o zdravlju, smišlja kako će otplatiti dugove.

Iako je punih 35 godina proveo radeći u fabrici obuće “Bosna”, nije se ni nadao da će, kako kaže, jednog dana morati da moli za pomoć.

Jedini prihod ovog čovjeka je penzija od 260 maraka, koja mu nije dovoljna za lijekove i hranu, a kamoli da plati nagomilani dug od oko 4.000 KM za električnu energiju. Vladimir kaže da osim duga za struju, duguje i za grijanje, oko 400 KM i vidno uznemiren priznaje da ne zna kako će dalje. Kaže da dan nekako i prođe, ali kada se smrači u njegovom malom i mračnom stanu, svakodnevno se pita čime je to zaslužio. O prodaji stvari iz stana nije razmišljao, jer u njemu ima samo osnovne stvari za život i od njih nema vajde jer su dugovi suvše veliki da bi ih na taj način pokrio.

Posljednjih godina, da bi preživio, zadužio se kod poznanika pa je i to dodatna briga koja ga muči.

– Dug za električnu energiju nastao je u periodu između 1998. i 2010. godine, kada nisam imao nikakvih primanja. Te 1998, nakon 35 godina rada, ostao sam bez posla, a tek 2010. godine uspio sam da “izganjam” invalidsku penziju, koja nije dovoljna da se prehranim i kupim lijekove. Prije 10 dana sam izašao iz bolnice i cijelo to vrijeme sjedim u stanu u kojem mi je hladno, nemam tople vode, ne mogu da se okupam, ne mogu kao čovjek da pogledam televizor, slušam radio, a što je najgore od svega, nemam na čemu da skuvam sebi nešto da jedem. Bojim se da će mi se zdravlje još više pogoršati – priča naš sagovornik.

Vladimir kaže da mu je još veća briga to što su radnici koji su isključivali struju isključili i brojilo i pancere. Rekli su mu da ako ne plati kaznu od oko 400 KM, moraće da je odleži u zatvoru.

– U proteklih nekoliko godina više puta mi je isključivana struja. Nakon što radnici odu, spojio bih žice ponovo i čekao ih da se opet pojave. I to je tako bilo godinama, shvatio sam da je ljudima možda bilo i žao zbog situacije u kojoj se nalazim. Ali posljednji put su brojilo plombirali i ja sad ne mogu nikako da uključim struju. Na to sve, prijete mi i zatvorom. Nije me više ničega strah, ali valjda je sud taj koji određuje kaznu, a ne električari – priča Vladimir.

Ističe da je bezbroj puta molio da mu se omogući da dug za električnu energiju nekako plaća u rate, ali mu nisu izašli u susret.

– Tražili su da se polovina od ukupne sume isplati odmah, a ostatak u nekoliko rata. Nisam bio u stanju da to uradim, jer nemam toliko novca – kaže on. Pomoć je tražio i od Centra za socijalni rad, u kojem, kako kaže, nisu mogli da mu pomognu.

– Rekli su da nemam pravo ni na kakvu pomoć jer imam penziju. Pokušao sam da im objasnim da bolujem od Vilsonove bolesti koja iziskuje skupe lijekove, da sam 2005. godine pretrpio srčani udar. Da bi sve bilo još gore, nedavno sam operisao i tumor mokraćne bešike. Ako kao takav nisam socijalni slučaj i vrijedan neke pomoći, onda je zaista sve otišlo naopako. Ne znam više kome da se obratim za pomoć – objašnjava vidno očajni i zabrinuti Vladimir.

Vilsonova bolest doživotna

Vilsonova bolest spada u grupu metaboličkih poremećaja, a obilježena je poremećajem metabolizma kada se bakar nagomilava u nekim organima, prije svega u jetri i mozgu. Genetsko oštećenje ima za posljedicu nedostatak ceruloplazmina, molekula koji prenosi bakar u krvnoj plazmi. Usred nedostatka ceruloplazmina, nemoguće je održavanje normalnog metabolizma bakra, koji se veže za serumske proteine i taloži u organima, naročito u jetri i mozgu. Liječenje Vilsonove bolesti najčešće je doživotno. Poboljšanja nastaju postepeno, ali su kasnije mogući simptomi propadanja jetre.

Izvor: Press