Sutra počinju nekršteni dani: Do Bogojavljenja se ovi običaji strogo poštuju

U periodu od 10. do 19. januara, sve do Bogojavljenja, u narodnoj tradiciji traje poseban i tajanstven ciklus poznat kao nekršteni dani.

Prema starim vjerovanjima, to je vrijeme između Hristovog rođenja i njegovog krštenja, kada svijet još nije u potpunosti osvećen, a granica između vidljivog i nevidljivog postaje tanja nego inače. Upravo zato su naši preci u tim danima živjeli po posebnim pravilima, oslanjajući se na običaje, simbole i zajedništvo kao vid zaštite.

Noći koje su budile strah

Vjerovalo se da su noći tokom nekrštenih dana naročito opasne. Sa zalaskom sunca, prema predanju, izlazile su nečastive sile koje su lutale do prvih pijetlova. Zbog toga se savjetovalo da se noću ne izlazi iz kuće bez velike potrebe. Ako se put nije mogao izbjeći, ljudi su sa sobom nosili bijeli luk, krstić ili oštar metalni predmet, jer se smatralo da takvi simboli odbijaju zlo i štite putnika.

Kućna pravila koja se nisu kršila

U domaćinstvima su tokom nekrštenih dana važila stroga pravila. Žene nisu prele niti tkale, a pranje veša se izbjegavalo. Posebno se pazilo da se bijelo rublje ne ostavlja napolju, jer se vjerovalo da može privući zle sile. Najveća pažnja bila je usmjerena na djecu – smatralo se da su ona najranjivija, te da se preko njihove odjeće ili stvari može nanijeti bolest ili urok.

Skrivena svjetlost i tišina doma

U nekim krajevima, naročito u istočnoj Srbiji i vlaškim selima, kuće su se noću držale u polumraku. Prozori su se zatvarali, zavjese navlačile, a svjetlost se prikrivala kako ne bi privukla ono što ne treba. Voda koja je noću stajala u posudama nije se pila, jer je vladalo uvjerenje da u nju mogu ući zli duhovi i nauditi onome ko je koristi bez razmišljanja.

Djeca rođena u nekrštenim danima

Posebna vjerovanja vezivala su se za decu rođenu u ovom periodu. Smatralo se da ih može pratiti slabije zdravlje ili nemiran život. Kao vid zaštite, stariji su imali poseban običaj. Djetetu se svake godine u vrijeme nekrštenih dana oblačila košulja tkana pored ognjišta. Vatra je u narodnoj svijesti bila simbol života, topline i sigurnosti, pa se vjerovalo da takva košulja ima moć da dijete sačuva od zla.

Maskama i bukom protiv tame

Da bi se strah potisnuo, narod mu se suprotstavljao veseljem. Tokom nekrštenih dana organizovane su povorke koledara – ljudi maskirani u zastrašujuće likove obilazili su kuće, pevajući i praveći buku. Iako su maske djelovale strašno, njihova svrha bila je upravo suprotna: da se zlo ismeje, zbuni i otjera snagom smijeha i zajedništva.

Trpeza kao zaštita

Zanimljivo je da se u ovom periodu nije strogo postilo, čak ni srijedom i petkom, osim na Krstovdan uoči Bogojavljenja. Vjerovalo se da puna trpeza, razgovor i okupljanje porodice imaju posebnu moć. Sitost, smijeh i bliskost smatrani su snažnijim štitom od svakog straha koji je pratio nekrštene dane.

Izvor: Ona.rs