Dejan (23) od djeteta s posebnim potrebama do folkloraša i konobara (Foto)

Dejan Kresojević iz Banjaluke rođen je 1999. godine kao dijete sa posebnim potrebama, ali nije volio da bude zatvoren u četiri zida, odsječen od svijeta i primjer je kako sva djeca imaju svoju ulogu u društvu, ako im se da prilika.

Već 6 godina KUD-ovac

Dejan je već šest godina član KUD-a “Čajavec” i ravnopravan je sa ostalim članovima te ne zahtijeva nikakve privilegije ili ustupke.

Uvijek bio društven

Dejanova majka Nada kaže da je on oduvijek bio društven, a da je folklor zavolio jer je gledao svoje dvije starije sestre kako igraju, te ih je pratio kako i šta rade.

Ne propušta ni jednu probu

“Jedva je dočekao momenat da i on može da se uključi i da igra i od tada ne propušta ni jednu probu. Voli igru, pjesmu, nošnju, druženje i to je za njega posebna radost i sreća, koja se riječima ne može opisati, ali se itekako može vidjeti u njegovim očima”, kaže Nada.

Kada god ima neko gostovanje, Dejan obavezno učestvuje, a posebno je ponosan kada obuče nošnju.

Svi su ga prihvatili

“U KUD-u su ga dobro prihvatili jer je dobar, miran i sluša šta mu se kaže. Nije agresivan, nego sasvim normalno komunicira i sa njim se može lijepo raditi”- kaže Nada.

Završio osnovnu i srednju školu “Zaštiti me”

Dejan je redovno završio osnovnu školu u okviru inkluzivne nastave, gdje je naučio i da čita i piše, međutim srednju nije mogao da upiše redovno, nego je završio u Centru “Zaštiti me”.

Nisu ga prihvatili u redovnoj srednjoj školi

“Pokušavala sam da ga upišem u redovnu srednju školu, ali ga nisu prihvatili. Možda je tako i bolje, jer je Dejan povučen i plašljiv”, rekla je Nada.

Sada aktivan kao konobar

Osim toga, unazad mjesec dana aktivan je u kafiću u Domu omladine koji je otvoren u okviru projekta za radno osposobljavanje osoba sa poteškoćama u razvoju, a koji provodi Edukativni centar “Zvjezdice”. Tu se obučava da bude konobar i raduje se svakom novom danu koji će tu da provede.

“Svaka aktivnost u kojoj je on na bilo koji način koristan za njega predstavlja neopisivu sreću. Zato nam ovaj projekat mnogo znači, jer su osobe sa posebnim potrebama kada završe srednju školu prepuštene same sebi. Imaju dosta slobodnog vremena a nemaju kako da ga iskoriste. Osuđene su da budu zatvorene u četiri zida, a to je za njih najgore”, kaže Nada.

Djeca sa posebnim potrebama, kaže ona, posebna su najviše po tome što iskreno pokazuju svoja osjećanja. Upravo zbog toga treba da budu dio naših života, jer od njih svašta možemo naučiti, kao što je iskreno se radovati životu.

Banjaluka.com