Kako je sahranjena najveća banjalučka turistička priča?

Verona je od Romea i Julije, napravila svjetsku atrakciju, ljubavnu Meku, gdje se slivaju milioni turista.

Banjaluka je od ljubavne pitoreske, urbane legende, sinonima emocija, altruizma, požrtvovanja, događaja koji zaslužuje svjetsku pažnju, napravila mjesto, koje više djeluje kao smetlište, od kojeg brižnije čuvano djeluje ringišpil u Černobilu, kojeg vidimo u svakom prilogu iz ovog grada.

Godine dilentatizma ljudi na čelu grada, koji bi se bavili turizmom, danas su slika banjalučke legende – “Safikada”.

Mjesto na kojem malobrojni, pale svijeće i tajno se pomole, kad imaju ljubavne probleme, izgleda baš kao i turizam grada Banjaluke- tužno, očerupano, zapušteno. I ogledalo je onih, koji ga vode.

Ne ove godine, ne prošle, nego protekle bar tri decenije. Da se ne dodirujemo jugoslavenskih, potpuno drugih okolnosti.

Vlasti su se mijenjale, bar ljudi, ali paradigma banjalučkog turizma, doduše, za turističke radnike neprepoznata, nimalo.

Ako nekome nešto nije jasno, neka pogleda fotografije.