Kako je Ana vadila mač iz hladnog Vrbasa?

U jesen 2019. godine svi domaći i strani mediji izvještavali su o istorijskom pronalasku srednjovjekovnog mača, zaglavljenog u kamenu u rijeci Vrbas blizu Banjaluke i njegovom adekvatnom vađenju, kako bi ostao neoštećen. Danas ovaj mač, koji je izložen u Muzeju Republike Srpske u Banjaluci, malo ko i pominje u javnosti.

Posjetioci ovog značajnog artefakta su ucenici osnovnih i srednjih škola, studenti, ali i sručnjači koji su zainteresovani da vide mač, ali i da se upoznaju sa detaljima procesa njegovog vađenja iz kamena i restauracije.

Kako je izgledao proces?

A kako je izgledao proces vađenja mača iz hladnog i u to vrijeme mutnog Vrbasa, koliko su trajale pripreme, kakav je osjećaj kada si odgovoran za tako veliki i značajan poduhvat, kada su sve oči javnosti uprte u tebe, zna Ana Ćurić, ronilac i biolog iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa i jedan od inicijatora realizacije projekta.

Vađenje na 14 stepeni Vrbasa

“Za razliku od terenskog rada i iskopavanja u moru, često na prijatnim temperaturama, u mirnoj vodi sa dovoljno svjetlosti, ronjenje u rijekama često zna biti potpuna suprotnost. Tako je bilo i u našem slučaju. Iskopavanje mača je vršeno na jesen, u oktobru 2019. godine. Rijeka Vrbas je u tom period bila izrazito mutna i muljevita zbog rada nove hidroelektrane, temperatura vode je bila ne baš prijatnih 14 stepeni celzijusovih, a brzina protoka skoro duplo veća od svog minimum – što ustvari predstavlja brz tok rijeke Vrbas i veoma jake struje ispod površine vode”, kaže Ana.

Slaba vidljivost

Sve to je rezultovalo, dodaje ona, dodatnim naporom i stresom koje zahtijeva prilagođavanje tijela na nisku temperaturu, slabu vidljivost, smireno disanje, suprostavljanje jakoj struji i sve to u procesu rada na čišćenju i iskopavanju predmeta, a koje je fizički zahtjevnije u vodenoj sredini.

Mnogo dana i zarona

“Za sam proces iskopavanja bilo je neophodno izvršiti nekoliko zarona koji su bili raspoređeni u različitim danima zbog teških uslova u vodi u hladnim jesenjim danima. Na kraju svega, uz tehničku pomoć kolega iz Ronilačkog kluba “BUK” i ronioca Dine Mažara, uz osmijeh na licu još pod vodom, uspjeli smo bezbjedno osloboditi mač, preroniti sa njim do suprotne obale gdje nas je, najvažnije od svega, čekala naša restauratorka Danijela Jovanović spremna za iduće korake koji će maksimalno sačuvati ovaj vrijedni artefakt – konzervaciju i restauraciju”, priča Ana.

U tim momentima kaže da joj je najvažnije bilo da što bezbjednije izvrši čišćenje i iskopavanje mača, da ne bi došlo do njegovog oštećenja, da ne pukne, jer ispod naslaga vjekovnog sedimenta ne zna se da li je predmet oštećen ili korozirao.

Mnogo publike gledalo

“Bilo mi je važno i da prilikom iznošenja mača na površinu ostavimo svim prisutnima što jači utisak značajnosti svega što radimo, a moram napomenuti, u momentu kad smo izronili da sam bila iznenađena brojem ljudi koji su došli da svjedoče vađenju mača iz Vrbasa”, kaže Ana.

Obučena u Mon Perinu

Za ove detalje malo ko zna. Kao i to da je Ana, da bi bila spremna na tako važan poduhvat, morala da prođe obuku, koja je bila organizovana u Mon Perinu u Hrvatskoj od strane Centra za podvodnu arheologiju u Zadru, gdje je u sklopu dva kursa podvodne i prioblane arheologije prošla teoretske i praktične osnove koje su neophodne da bi se što sigurnije izvršilo iskopavanje, vađenje i konzervacija ovakvih predmeta iz vodene sredine.

“Ovakvi predmeti, u zavisnosti od materijala od kojeg su napravljeni, često mogu biti u jako lošem i krhkom stanju, pa je znanje, dobar plan i strpljenje jedno od ključnih faktora da bi u krajnosti ovakvi vrijedni predmeti bili sačuvani”, pojasnila je ona.

Ana ističe da jedan tako važan predmet, kao što je srednjovjekovni mač izvađen iz Vrbasa i koji je svjedok prošlih vremena na ovim prostorima, zaslužuje da bude viđen, da se o njemu piše i priča, te da bude edukativnog karaktera i da bar malo skrene pažnju sa današnjih problema, hronike i politike.

Ona je podsjetila da su prvi koji su uočili mač i prepoznali njegov značaj bili ronioci iz Ronilačkog kluba „BUK“ Banjaluka.

“Sam mač za sebe već priča priče, izgubljen u jednom od najljepših kanjona u Bosni i Hercegovini, na vjekovnom putu spoja sjevera i juga, okružen visokim liticama stijena među kojima se krije i srednjovjekovno utvrđenje Zvečaj, kraljevska rezidencija vladarske loze Kotromanića. Uz izuzetno brz dogovor sa kolegama, arheologom Ivanom Pandžić i istoričarem Jankom Vračarem iz Muzeja Republike Srpske, već isti dan smo napisali projekat koji je bio tek prvi korak u ostvarenju naših ideja”, navela je Ana.

Banjaluka.com