Stojan Malbašić najiskusniji člana ekspedicije Borca u Antaliji: Dvije godine proveo na planinama i morima

Najstariji član ekspedicije Borca koja se nalazi u Antaliji je dugogodišnji prvotimac, trener i funkcioner u klubu sa Gradskog stadiona Stojan Malbašić.

Njemu je sve ovo već odavno postala rutina, pa mu odlazak iz Banjaluke dva puta godišnje godinama unazad ne pada teško. Ipak, interesantno je povući paralelu između nekadašnjih priprema koje je odrađivao kao igrač i ovih današnjih, kada je u drugoj ulozi, da bude na usluzi igračima i pomogne im savjetima. Priznaje da ne zna koliko je priprema iza njega, ali je izračunao da je najmanje 60 puta u različitim ulogama iskusio ovako nešto kao sada u Antaliji.

“Iako sam u Borcu od 1972. godine, prve prave pripreme imao sam tek 1978. godine kada sam, kao član mlade reprezentacije tadašnje SR BiH, boravio na Ohridu, tada veoma popularnoj destinaciji. U istoj selekciji je tada bio i Mehmed Baždarević. Tek onda su na red došle mnogobrojne pripreme sa Borcem. Onako, na prvu, mislim da ih je bilo nešto više od 60 i ako su trajale između deset i 15 dana ispada da sam dvije godine proveo na njima” – kaže Malbašić.

Najveća razlika je, kako sam kaže, između mjesta gdje se nekada išlo, te gdje se sada boravi.

“U ono vrijeme, Antalija i ova slična mjesta nisu ni postojala. Tada smo zimi išli u Čapljinu ili Istru, a ljeti u Kneževo. Mada, nam nije bilo strano otići na Vlašić i tokom zime gdje smo najčešće vrijeme provodili praveći prtinu u snijegu. Uslovi za rad bili su i više nego skromni. Nije bilo sportskih kompleksa kao sada, vrlo često su tu bili samo smještaj, neravan teren i stative. Sada je sve mnogo, mnogo bolje. Mada, promijenilo se i vrijeme. Nekada je snijeg bio preko pola metra, a danas ako i padne nestane za dan ili dva “- istakao je Malbašić.

Interesantno je i pitanje da li bi generacija Borca koja je osvojila Kup maršala Tita možda ostvarila i još neki veći uspjeh da je tada imala uslove za pripreme kakve imaju sadašnje ekipe.

“Vjerovatno bi to sve bilo drugačije, ali to nikada nećemo saznati. Teško je reći da li bi napravili ovo ili ono, ali pretpostavljam da bi bilo mnogo bolje” – rekao je Malbašić.

Iako sada nema pretjeranih fizičkih obaveza i opterećenja, kao što ih je imao u vrijeme dok je bio igrač, tvrdi da mu ni onda nije bilo teško.

“Bilo mi je najvažnije da sam u ekipi, da radim i da sam dio cijele priče. Ako ćemo ipak praviti poređenje, sasvim je normalno da mi je sada mnogo lakše. Uostalom, nekako je prirodno i u skladu sa mojim godinama da više nisam za teren i da se ne skidam dva puta dnevno. Mada, znamo mi stariji iz stručnog štaba i danas da zaigramo “ševu” na treningu” – zaključio je Malbašić.

Susreti sa prijateljima

Odlazak na pripreme je i prilika da sretnete bivšeg saigrača ili ljutog rivala.

“Zaista mi je drago kada se desi susret sa ljudima sa kojima sam dijelio svlačionicu ili vodio velike borbe na terenu. Većina njih je i sada u svojim klubovima, kao treneri ili funkcioneri, a najviše prilike za druženje imamo ljeti na Zlatiboru. Tada je tu na okupu dosta klubova iz bivše Juge, a u njihovim redovima uvijek ima po neko dobro poznato lice” – rekao je Malbašić.

Zenit pamti Maletića

Zajedno sa fudbalerima Borca u hotelu “Titanik”, boravi i juniorski tim Zenita iz Sankt Peterburga, kluba u kojem je dvije sezone proveo i nekadašnji kapiten, a sada trener u stručnom štabu “crveno-plavih” Darko Maletić. Iako je Rusiju napustio prije gotovo 15 godina, Maletić ipak nije zaboravljen, o čemu najbolje govori njegov više nego srdačan susreta jednim od trenera U19 tima Zenita, Konstantinom Lobovom koji mu je tom prilikom uručio majicu svog tima.

Izvor: Glassrpske/ Siniša Kotaraš