Zlatno-zelena svjetlost Save Šumanovića

Objavljeno: 19. 7. 2012 u 23:06h

Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske bilježi nezapamćenu posjetu povodom izložbe djela Save Šumanovića. Takva navala posjetilaca sasvim je razumljiva, s obzirom da je Sava jedan od najznačajnijih srpskih slikara XX vijeka, i kao što to često biva sa velikim umjetnicima, imao je kratak i težak život, ali i prebogat talentom koji je ga je i svrstao na pozornicu vječnih.

Rođen je u Vinkovcima (22. 1. 1896.) u tadašnjoj Austrougarskoj; kada je Sava imao 4 godine, sa porodicom se seli u Šid. U gimnaziji počinje da se interesuje za umjenost i 1914. godine upisuje Akademiju u Zagebu, koju završava sa najboljim ocjenama. Godine 1920. odlazi u Pariz gdje pohađa privatne časove kod Andre Lota. Pod uticajem tadašnje pariške slikarske struje, sljedeće godine izlaže u Zagrebu, gdje mu slike nisu dobro prihvaćene. Iako je boravio na Monparnasu u vrijeme vrhunca boemskog ludila, činilo se ipak da tamo ne pripada. Evo kako ga je opisao Momčilo Stevanović, njegov kolega sa kojim je zajedno učio kod Andre Lota:

“Bilo je nekog izbjegavanja i nečeg rezervisanog u njegovom držanju. Pomalo je to ličilo na gordost, a pomalo na pozu, nekakvu ljubaznost bez topline. Nije pripadao monparnaskoj boemiji. Podsjećao je ne toliko na slikara koliko na glosatora u ateljeu. Pojednostavljeno, svaki lični uspjeh smatrao je za normalnu stvar, a bilo kakvu neprijatnost koja i nije morala biti u vezi sa njegovim slikama za katastrofu.”

O Savinom životu mnogo je pisano i govoreno, postoji mnogo anegtota.

“Do skoro su bile žive bake koju su kao djeca pozirale Šumanoviću i postoje zapisi, kad su se sjećale kakav je bio. Uvijek je bio jako pažljiv prema djeci. Postoji priča i kako se Sava kupao svaki dan „mirišljavim francuskim sapunom“ i kada bi njegove kućne pomoćnice istresale tu vodu od kupanja ispred kuće, kako su se djeca okupljala i mirisala. Uvijek elegantno obučen sa ličnim kočijašem, vozio se na sva mjesta koja su mu bila zanimljiva za slike”, kaže Lana Pilipović, kustos Muzeja savremene umjetnosti u Banjaluci.

Šumanović se u istoriji srpskog slikarstva smatra jedinim slikarom koji je ostvario nešto značajno i na polju kubizma.

“Sava Šumanović je najprepoznatljiviji po fantastičnim pejzažima, u kojima je maestralno koristio boju i slikao svjetlost, kao i po ciklusu kupačica „Šidijanki“, koji predstavlja izdvojenu cjelinu u srpskom slikarstvu, kao i evropskom slikarstvu četvrte decenije XX vijeka. Ciklus je krenuo sa jednom ženskom figurom u enterijeru, da bi postepeno povećavao broj figura i počeo slikati u eksterijeru. U ciklusu su zastupljene slike jednog modela koji je multiplikovan 3, 5 i 7 puta na jednoj slici. Takav koncept je bio par decenija ispred svoga vremena, tj. zanimljiv za godine u kojima je nastao. Figure su nage i rijetko u kupaćem kostimu, samo sa sandalicama na nogama. One leže, stoje, u određenoj su pozi, kao na „sceni“, zaustavljene u trenutku. Potpuno čaroban i nestvaran utisak ostavlja ovaj ciklus, naročito monumentalna platna sa 7 figura…”, nastavlja Pilipovićeva.

Šumanovićeve slike su na prvi pogled prepoznatljive, od specifičnog načina slikanja, jer je slikao isključivo slikarskim nožem (špahtlom), a samo je konture radio sa četkicom. Svaki njegov potez je izuzetno promišljen i zato bi bilo teško kopirati njegovo slikarstvo. Način na koji je koristio boje i slikao svjetlost je neprevaziđen u srpskom slikarstvu. Bijele akcente koje je stavljao na slikama, naglašena kontura na slikama aktova, kao i pejzaža je nešto po čemu se Šumanović takođe prepoznaje.

“Kao što su francuski slikari odlazili na Azurnu obalu da uhvate tračak božanstvene plave svjetlosti, tako je i Sava pronašao posebnu zlatno-zelenu svjetlost Srema. Istakla bih i seriju ZIMA koje su jedinstvene po svojoj blještavosti i kada se duže gledaju, ‘vidi’ se refleksija i sjaj sunca na snijegu. Najzačajniji kolorista, najveći broj postkubističkih slika u srpskom slikarstvu (u čijem stilu je radio 1920. i 1921. godine), najveći broj aktova u srpskom slikarstvu. Šumanović se školovao i radio u Šidu, Zagrebu, Beogradu i Parizu, pa je u tim gradovima i izvršio veliki uticaj. U Parizu je bio izuzetno prihvaćen, naročito u periodu između 1925-1928. godine, kada je za pariški Jesenji salon uradio sliku PIJANI BROD, bez koje se ne bi mogao zamisliti niti jedan pregled srpske moderne umjetnosti. Ta slika predstavlja vrhunac ekspresionističkog i kolorističkog izražaja.

Francuski kritičari su pisali o njemu, reprodukovali njegove slike u znamenitim časopisima (Le Crapouillot), francuska Vlada mu otkupljuje slike i dobio je poziv da oslika dva stuba kultne kafane La Coupole, koja je bila stjecište umjetničkog svijeta u to vrijeme na Monparnasu.

Znači, prvenstveno je značajan za srpsku umjetnost, ali je izvršio značajan uticaj na hrvatsku umjetnost treće decenije XX vijeka i ostavio značajan trag u Parizu”, zaključuje Lana Pilipović.

Sava je, prema želji roditelja, raskinuo dugogodišnju ljubavnu vezu sa Zagrepčankom Antonijom Koščević. Bili su zajedno 4 godine kada su odlučili da vezu krunišu brakom, međutim roditelji su bili nepopustljivi. Poslušan, kao i uvijek, nije se puno protivio. Kasnije iz Pariza, šalje roditeljima pismo u kome im saopštava da će ih uvijek i u svemu slušati.

Život Save Šumanovića obilježen je i mnogim nervnim rastrojstvima. Nervni slom pretrpio je 1930. godine, patio je od halucinacija i priviđenja. Mnogi su ga tada sažaljevali.

Mir je po svemu sudeći nalazio jedino u Šidu, mjestu koje je vjerovatno smatrao svojim jedinim pravim domom.

Sava život završava tragično, na Veliku Gospojinu, 28. avgusta 1942. godine. Njega i još 15o Srba, ujutro u 6 sati uhapsile su Ustaše i odvele u Sremsku Mitrovicu, gdje su mučeni, a zatim i strijeljani, najvjerovatnije 30. avgusta. Taman negdje u tom periodu, Srem počinje da poprima zlatno-zelenu svjetlost…

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Prikaži komentare

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/kultura/vizuelna-umjetnost/zlatno-zelena-svjetlost-save-sumanovica/||Mozilla/5.0 AppleWebKit/537.36 (KHTML, like Gecko; compatible; ClaudeBot/1.0; +claudebot@anthropic.com)