Stjuardese iz Banjaluke: Čitav svijet je pod njihovim nogama (Foto)

Početkom godine, dok je još snježilo, jedna od najvećih svjetskih aviokompanija „Etihad Airways“ uzbunila je mnogobrojne djevojke sa Balkana, objavivši konkurs za stjuardese. Prema pisanju medija, na konkurs se prijavilo oko 1000 osoba, priliku za intervju dobilo je njih 60, dok je avio-kartu za Abu Dhabi u jednom smjeru dobilo samo njih dvadesetak. Banjalučanke Selena Radukić i Gorana Kočić jedne su od njih.

Selena: Godinu dana pred odlazak u Abu Dhabi tražila sam razne načine da se osamostalim i presječem pupčanu vrpcu sa Banjalukom. Znala sam da za mene nije posao od 8 do 16 časova i da nikada ne bih bila srećna ako bih isti takav radila jednoga dana.  Na nagovor jako dragog prijatelja prijavila sam se za posao o kojem sam tada mogla samo da sanjam.

Gorana: Na ovaj intervju sam se prijavila najviše iz razloga sto sam htjela da napustim BiH, nisam više mogla da podnesem situaciju u kojoj živimo i htjela sam promjenu, bilo kakvu. Ova aplikacija je bila jedna u nizu aplikacija koje sam posalala na različite konkurse širom svijeta. Posao mi je zvučao zanimljivo i moze se reći da je posao iz snova, ali kao i svaki – ima svoje prednosti i nedostatke. Etihad me je pozvao na intervju, dali su mi dobru ponudu i pored drugih ponuda odlučila sam da je ova najbolja za moje godine, iskustvo i da će mi ovaj posao dati jedinstvenu šansu da vidim sve o čemu sam kao prosvjetni radnik u Republici Srpskoj mogla samo da sanjam. Iskreno, revolt prema sistemu u našoj državi, korupcija i nepotizam su me natjerali da se prijavim za posao, i hvala im za to.

Uslovi za konkurs su bili: Najmanje srednja stručna sprema, odlično poznavanje engleskog jezika, odlično zdravstveno stanje, da si stariji od 21 godinu,  da si komunikativan i snalažljiv, te da si dovoljno visok da, stojeći na prstima dohvatiš 213cm.

Selena: Nisam vjerovala dok nisam dobila ugovor za posao, onda nisam vjerovala dok nisam dobila vizu, opet sam se plašila sve dok nisam dobila avio kartu. Rekla bih da sam postala svjesna tek kada sam stala na tlo Abu Dhabija a tada nije postojala mjerna jedinica koja bi zabilježila moju sreću.

Gorana: Iskreno, moja očekivanja su bila puno skromnija od onoga sto me je dočekalo kada sam stigla. Definitivno nešto drugačije od onoga na šta sam navikla prije. Veličina, bogatstvo, sigurnost i sjaj Abu Dabija i Emirata su me dočekali u najboljem izdanju. Posao je nadmašio moja očekivanja, a i uslovi koje mi je kompanija obezbijedila.

Ujedinjeni Arapski Emirati, zemlja na istoku Arapskog poluostrva, u Jugozapadnoj Aziji. Naizgled nedosežna zemlja za sve nas koji živimo ovdje, u BiH, u gradu Banjoj Luci… Pomalo i zastrašujuće zvuči da su se neke Banjalučanke, sa najviše sreće, spretnosti i znanja obrele upravo tamo, putujući po svijetu, radeći kao stjuardese u aviokompaniji Etihad Airways.

Pa ipak, kada su otputovale 15. marta 2014. godine, strah od nepoznatog je bio neminovan.

Gorana: Najviše sam strahovala od neuspjeha i samoće. Neuspjeha, iz razloga sto muzika (moja profesija)  i avijacija nemaju baš ni jednu dodirnu tačku, znala sam da mogu i hoću, ali uvijek je negdje u podsvijesti visilo „šta ako ne uspijem?“. A samoća, logično, otišla sam sama, sve ljude koje sam znala upoznala sam na intervjuu ili na letu za Abu Dabi. Ali imala sam sreću, upoznala sam Selenu na intervjuu i nastavile smo da se družimo, sada živimo zajedno. Moji novi prijatelji su mi postali porodica, čak se i tako oslovljavamo (smijeh).

Selena: Za mene je najveći izazov bilo nedostajanje. Sve one malene sitnice poput svađanja sa sestrom i bratom, mamin doručak, zagrljaj, tatina ‘predavanja’, sva moja porodica, moji najdraži prijatelji, miris moje ulice, moja soba, moj pas… Sjećam se da sam jedno vrijeme govorila da mi fale i prodavačice u trgovini  na kraju moje ulice (smijeh).

Nedjelje koje su uslijedile bile su veoma naporne i teške. Praksa za buduće stjuardese trajala je šest sedmica, pet dana u nedjelji, osam časova dnevno:

Gorana: Ja sam bila jutarnja smjena, a za nekoga ko voli da spava dugo, rano ustajanje nije baš jednostavno (smijeh). Ustajala sam u 5 časova, autobus je u 6h bio ispred hotela, a trening je počinjao u 7:30 časova pa sve do pola 16. U hotel, kada dođemo, opet učimo. Učili smo sve, od šminkanja do pripreme za najgori mogući scenario. Trening je obuhvatao pripreme o servisu, prvoj pomoći i tipovima aviona do detalja.

Selena: Mogu da kažem da nisam imala život šest sedmica. Moj život se svodio na spavanje i učenje. A i kada spavaš, sanjaš da si pao neki ispit pa ne možeš ni da spavaš :))) Šalu na stranu, bilo je jako naporno! Za razliku od Gorane ja sam bila druga smjena. Od 14 h smo kretali na Akademiju , a u 01h smo se vraćali sa nje. Svaka dva dana test, ponekad i dva, tri u jednom danu.

Prošlo je više od pet mjeseci kako ove Banjalučanke rade posao koji im je, priznaju, mnogo više pružio, nego oduzeo. Johanezburg, Mančester, Džakarta, Kuala Lumpur, Sao Paolo, London, Minhen, Cirih, Toronto, Lagos, Moskva, Bangladeš, Manila, Katmandu, Vijetnam…, samo su neki od gradova koje su posjetile; svih destinacija se ne mogu ni sjetiti. U bliskoj budućnosti očekuju ih Peking i Nagoja.

Stereotipno, rekli bi neki, ali i Selena i Gorana priznaju da im najviše nedostaju njihovi najbliži. Tokom proteklih mjeseci u Banjaluku su došle 3 puta, sveukupno oko 30 dana:

Gorana: Nedostaje mi kuća, nedostaju mi prijatelji, kafa u mojim omiljenim kafićima, muzika na našem jeziku. Vino kod baba Ruže, ćevapi kod Muje (smijeh).  Ali, srećom, imamo mogućnost da dodjemo često i na par dana nadoknadimo bar neke stvari.

Pored očiglednih razlika, morali smo da ih upitamo šta ih je posebno fasciniralo u Emiratima, a da se mi time ne možemo pohvaliti:

Selena: Možete li zamisliti zemlju gdje ljudi ostavljaju upaljene automobile na ulici, gdje u pet sati ujutro možete bezbjedno šetati sa novčanikom na glavi, gdje možete ostaviti torbu na ulici da je niko neće ni pogledati satima…. Mislim da u današnja vremena najskuplji luksuz je sigurnost a ovdje je apsolutno besplatna. To su vam Emirati…

Ovim hrabrim djevojkama ugovor sa Etihad Airways ističe u martu 2017. godine. Naravno, postoji mogućnost da se produži. Dok obilaze kontinente, vrijedno rade i uče, od jedne države do druge, od jednog aerodroma do drugoga, a susreću i naše sunarodnike:

Selena: Uvijek je lijepo prepoznati naše ljude, nakon rada sa ljudima širom svijeta. Nevjerovatno je kako u gomili prepoznate ‘nekoga svoga’  i kada vam taj neko kaže ‘Dobar dan’. Predivan je osjećaj pričati na svom jeziku, na drugom kraju svijeta, sa potpunim strancem. Nevjerovatno kako čovjeka usreće male stvari poput toga.

Izvor: banjalucanke.com