Objavljeno: 5. 9. 2014 u 11:14h
Vjerovatno ne postoji zatvor na svijetu koji je bezbijedan, ali su defitivno neki mnogo opasniji od drugih. Stravični logor 22 u Sjevernoj Koreji sada je zatvoren, ali i bez njega ima dovoljno mjesta od kojih podilazi jeza.
U ovom sjevernokorejskom zatvoru je zbog konstantnih mučenja pomrla polovina političkih zatvorenika, a ostatak je prebačen u neki drugi radni logor. Pošto je i ova, kao i sve ostale informacije iz izolovane azijske države na nivou glasina, sajt therichest.com sastavio je listu zastrašujućih svjetskih zatvora o kojima postoje konkretni podaci.
Tu se nalazi ukupno deset zatvora u kojima se dnevno nalazi po 12.000 zatvorenika, pri čemu je kapacitet 17.000 mjesta. Tu završavaju svi koje policija uhapsi u Velikoj jabuci, a zatvori Rajkersa poznati su po aktivnosti bandi, napadima, silovanjima, ali i ubistvima koja počine čuvari. Iako su dvojica čuvara završila na izdržavanju kazne u federalnom zatvoru zbog organizovanja borbi jedan-na jedan između zavorenika, ova praksa i dalje opstaje.
Nalazi se u srcu francuske prestonice, na nekoliko kilometara od Sene. Turisti su zapanjeni da se tu nalazi jedan od najozloglašenijih zatvora u istoriji koji je otvoren 1867. godine. U ovom zatvoru postoji duga istorija zlostavljanja, a tokom Drugog svjetskog rata tu su, pored običnih zatvorenika bili smješteni i ratni zarobljenici. Iz ove na oko neprobojne tvrđave do sada su zabilježena samo tri slučaja bekstva.
Zatvor na ovom ostrvu na Belom jezeru u sjeverozapadnom dijelu zemlje poznat je i kao “ruski Alkatraz” i ima najviši nivo obezbjeđenja pošto se tu nalaze najgori zavorenici Rusije. Oni se nalaze praktično u potpunoj izolaciji na jednom od deset najvećih jezera u Evropi, a pravo na posjetu imaju samo dva puta godišnje. Mnogi zatvorenici zbog toga izgube razum prije isteka kazne, a na smanjenje životnog vijeka utiču januarske temperature od minus 40 stepeni Celzijusa.
Smješten na nekoliko kilometara od prestonice Bangkoka, ovo je zatvor najvišeg stepena obezbjeđenja u kojem veliki dio zatvorenika čine strani državljani. Tokom prva tri mjeseca izdržavanja kazne, zatvorenicima su ruke vezane lancima, niko tu nema kaznu manju od 25 godina, a deset posto zatvorenika koji čekaju izvršenje smrtne kazne nose lance i na nogama. Hrana je zdjela prinča jednom dnevno, nema tekuće vode, kanalizacija jedva da postoji i pretrpano je.
Za Venecuelance zatvorene u Sabaneti postoje veće šanse da umru tu nego na ulicama prestonice Karakasa. Zatvor koji je pokojni predsjednik Ugo Čaves nazvao “vratima ka petom krugu pakla” pretrpan je i nema dovoljno čuvara, kao ni ulaganja u njega. Vode ga bande, silovanje je dio prakse utjerivanja straha, gdje oni koji ne drže kontrolu znaju da je smrt uvijek blizu. U 2012. tu je ubijen 591 zatvorenik, a prošle godine policija je otkrila skladište oružja i droge.
Ovaj zatvor sa maksimalnim stepenom obezbjeđenja otvoren je 1980. i dugo vremena predstavljao je pravi pakao za kurdsku populaciju u regionu. Tu turske vlasti smještaju kriminilace i političke zatvorenike, pretrpan je i ima dugu istoriju krvoproliča unutar svojih zidina. Od otvaranja tu je na stotine zatvorenika preminulo od posljedica mučenja, a na desetine se zapalilo rješivši tako da pobjegnu od brutalnosti. Kaznu služe i djeca stara od 13 do 17 godina.
Razvoj tehnologije omogućio je svijetu da vidi strahote koje se dešavaju u ovom zatvoru u jednoj od država bivšeg Sovjetskog saveza. Gruzijske vlasti morale su da pokrenu istragu nakon što su se odatle pojavili snimci silovanja, prebijanja i drugih oblika mučenja zatvorenika. Na snimcima se vidi kako čuvari sistematski siluju zatvorenike palicama i ručkama od metle, a počinioci su kasnije uhapšeni i osuđeni.
Benin je mala država u zapadnoj Africi i graniči se sa Togoom i Nigerijom. U ovom zatvoru nalazi se oko 2.400 muškaraca, žena i djece na prostoru na kojem bi trebalo da ne bude više od 400 ljudi. Toliki je nedostatak prostora da neki od zatvorenika spavaju na smjenu, a neki su umrli od gušenja tokom sna. Više od 90 odsto zatvorenika tek čeka početak suđenja, do kojeg zbog zagušenog sudstva prođe po nekoliko godina.
U ovom sirijskom zatvoru proliveno je toliko krvi, da ništa osim spaljivanja do temelja ne bi moglo da “očisti” ovo mjesto patnje u pustinji. U njemu su zatvarani i kriminalci i politički zatvorenici i svi su podjednako mučeni. Zatvor je prestao sa radom 2001, ali je ponvo otvoren deset godina kasnije, uz nove zatvorenike i vrlo malo poboljšanja. Čuvari odlučuju o svemu tu, nema knjiga, televizije ni radija, a mučenje je redovna pojava.
I poslije 20 godina od genocidnog rata koji je rasturio ovu zemlju, strahote i dalje postoje u njoj i u centralnom zatvoru Gitarama. Pretrpan je, bez dovoljno ulaganja, a oni zatvorenici koje ne pretuku na smrt, umru od bolesti ili gladi. U očajničkom pokušaju da prežive, neki od zatvorenika ubijaju i jedu druge, tako da opstaju fizički samo naspremniji. Nema ćelija i mnogi zatvorenici spavaju po podu i u hodnicima.
Izvor: Blic.rs
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.