Riječ psihologa: Kako se ponašati pri napadu panike

Veoma je bitno primijetiti i zbrinuti i sva stanja i poremećaje mentalne prirode. Psiholog Sonja Stančić piše kako se izboriti sa napadom panike.

U stanjima prirodne katastrofe i u nesrećama, uvijek se prvo borimo za fizičko preživljavanje i to je prvi i osnovni korak, a zatim se posvećujemo zbrinjavanju primarnih potreba za vodom, hranom, medicinskom pomoći i sl. Međutim, veoma je bitno primijetiti i zbrinuti i sva stanja i poremećaje mentalne prirode. Psiholog Sonja Stančić piše kako se izboriti sa napadom panike.

Napad panike:

Panični napad je izuzetno neprijatan doživljaj. Napadi panike se razlikuju po vrsti i izraženosti simptoma. Neće svi ljudi doživeti sve simptome i neće ih doživeti u jednakoj jačini. Međutim, koliko god bili izraženi simptomi, napad panike za one koji ga dožive predstavlja vrlo neugodno iskustvo.

Neki od simptoma koji obeležavaju stanje panike

 1. Gubljenje daha ili senzacije gušenja;

2. Vrtoglavica, osjećaj nesigurnosti ili nesvjestice;

3. Podrhtavanje ili drhtavica;

4. Lupanje ili ubrzani rad srca (tahikardija), pritisak i bol u predjelu srca i grudi;

5. Preznojavanje;

6. Gušenje;

7. Mučnina ili abdominalne tegobe;

8. Utrnuće ili žmarci (parestezije);

9. Talasi (vreli) ili jeza;

10. Strah od smrti;

11. Strah da će poludjeti ili uraditi nešto izvan kontrole.

Dominira misao da će osoba poludjeti (izgubiti kontrolu, uraditi nešto nerazumno) ili da će se onesvjestiti, umrijeti, jer nema nikog bliskog da pritekne u pomoć.

Tok paničnog napada ide u fazama:

kognitivna faza (nešto strašno će se dogoditi, pogrešno i inhibovano zaključivanje)

fiziološka faza (aktivira se autonomni nervni sistem, lupanje srca, vrtoglavica, noge klecaju, tle se talasa, znojenje, abdominalne senzacije) –

afektivna faza (strah, psihološki blok, rastrojstvo, konfuzija).

Napade panike prate i specifični oblici ponašanja: psihomotorna uznemirenost (nemogućnost dužeg zadržavanja na jednom mjestu, stalno u pokretu), “apel ponašanje” (traženje ljekarske i hitne pomoći), ponašanje privlačenja i izolacije (povlači se i izoluje od svakodnevnih zbivanja i privija uz osobe koje pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite), i ponašanje u kome se ispoljava potreba da se dokaže prisustvo teške bolesti ili potreba za umiranjem.

Prva pomoć kod napada panike:

Šakama pokriti usta i nos i disati sporo i duboko -fokusiraj se na disanje, ali nemoj brojati udisaje i izdisaje već pokušaj disanje polako usporavati, možeš si ponavljati u sebi ili naglas ako si sam “smiri se”, “diši sporo”.

Diši pomoću abdomena, napravi to tako da staviš ruku na želudac, osjetit ćeš pod rukom kako se želudac širi i stišće pri sporom disanju zatim lagano udahni i zaustavi dah, ne tako kao kad uranjaš u more, već polako i lagano na 7-8 sekundi.

Pokušaj zaustaviti misli koje vrtoglavo jure glavom pri paničnom napadu: umrijeću, onesvijestću se, poludjeću, užasavam se ovih stranih ljudi oko mene, svi gledaju u mene…

Trebaš reći sebi/ ili ako pružate pomoć: ovo je samo reakcija moga tijela na situaciju, nećeš od toga umrijeti, ako se onesvijestiš, sigurno će ti netko pomoći,…još malo pa će proći, smiri se…

Usmjeri pažnju na bilo kakvu stvar, broji u sebi,ako hodaš, hodaj polako i broji korake, ponavljaj abecedu, posmatraj bilo što, cilj je odvratiti usmjerenost na negativne misli

Pri paničnom napadu sva su osjetila prestimulirana, svijetlo ti je još blještavije, zvukovi još jači i glasniji…spusti pogled prema podu, tlu dok panični napadaj ne stane…

Ako sjediš, ustani i šeći, hodaj polako, nikako ne ubrzavati,

Obični, banalni razgovor može ti pomoći pri skretanju misli, društvo bliske osobe, njezin zagrljaj.

Izvor: Buka.com