Prodaja slika u sivoj zoni

Tržište vrijednih umjetnina u Republici Srpskoj ne postoji, pogotovo ne ono koje bi moglo da odgovara svjetskim standardima.

Mišljenje je ovo akademskih slikara i istoričara umjetnosti iz Srpske koji prate promjene u ovoj oblasti na globalnom nivou.

U svijetu je potpuno drugačija situacija, pa je nedavno tržište savremenih umjetničkih djela zabilježilo rast od 15 odsto za period 2012-2013. godina i prvi put premašilo milijardu evra.

– Činjenica je da tržište umjetnina u Srpskoj ne postoji u određenom obliku. Dio trgovine umjetninama odvija se u sivoj zoni. Očigledna je zatvorenost kulturne scene RS, zbog nepostojanja jasne strategije u ovoj oblasti i odsustva projekata u okvirima međunarodne saradnje – istakla je akademski slikar Maja Dodig.

Smatra da je na razvoju domaćeg tržišta neophodno djelovati kroz vezu: galerija-kolekcionar-sajam umjetnina, a zatim primijeniti konkretna iskustva i primjere dobre prakse.

– Naravno, neophodno je uzeti u obzir i ekonomska pitanja i postavljanje cilja u vidu stvaranja povoljnog okruženja za razvoj tržišta. Potrebno je definisati pravna i poreska pitanja, kao i pitanja kulturne politike i edukacije javnosti – dodaje Dodigova.

Da je neophodno povoljno ekonomsko okruženje, ali i rješavanje pravnih i poreskih pitanja ističe i istoričar umjetnosti u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske Ljiljana Perduv-Misirlić.

– Istina je u Republici Srpskoj postoje male prodajne galerije sa djelima prilagođenim ukusu, ali i novčanicima stanovnika. One su istovremeno i suvenirnice – kaže Perduv-Misirlić.

Navodi da postoji i sporadično crno tržište koje se razvilo tokom i poslije rata kada su umjetnine prodavane u bescjenje. Vrijedna djela prodavali su vlasnici, ali bilo je i preprodaja.

– Muzej savremene umjetnosti RS u okviru svoje djelatnosti do nedavno je imao izložbeni prodajni salon koji je, nažalost, zatvoren i još nije pronađen novi prostor. U tom salonu je bilo i pokušaja stvaranja tržišta – podsjetila je Perduv-Misirlić.

Trend kupovine

– Poslije velikih ekonomskih i političkih potresa u svijetu, bogati “tajkuni” se okreću kupovini umjetnina umjesto nekretnina. To bi trebalo imati u vidu kada je riječ o pokretnim umjetničkim djelima iz naših krajeva. Naša baština može nestati u nepovrat za mali novac i to čak iz neznanja – kaže Ljiljana Perduv-Misirlić.

Izvor: Glas