Objavljeno: 30. 8. 2017 u 15:15h
Dolazak desetogodišnje djevojčice plave kose i plavih očiju u našu porodicu bilo je ostvarenje životne želje, a danas troje mališana osmijesima i ljubavlju, koju mi svakodnevno pružaju, potvrđuju da smo odlučivši da budemo hranitelji krenuli pravim putem.
Ovim riječima je Slavica Tomić iz mjesta Laminci u opštini Gradiška započela priču o tome kako su suprug i ona prije nekoliko godina odlučili da vrata svog doma otvore djeci kojoj su ljubav i pažnja neophodni.
“Oduvijek sam željela da radim sa djecom, ali su me životni putevi vodili drugim pravcima. Uz dva sina, koji sada imaju svoje porodice, maštala sam da imam i kćerku. Odluku da postanemo hranitelji suprug i ja donijeli smo kada je sin od naših rođaka u Srbiji ostao bez roditelja”, kaže Tomićeva.
Bila je neizmjerno tužna što nisu uspjeli da pruže dom i porodicu ovom dječaku, pa su 2012. podnijeli zahtjev Centru za socijalni rad u Banjaluci sa željom da postanu hranitelji.
“Godinu nakon toga predivna desetogodišnjakinja došla je u našu porodicu. Dobila sam kćerku o kojoj sam maštala. Nakon dvije godine stigao je i dječak, a od marta ove godine naša porodica je bogatija za još jednu djevojčicu. Sada ih imamo troje uzrasta 12, 13 i 14 godina”, dodala je Tomićeva.
Da je svaki početak težak i da treba vremena da se naviknu jedni na druge potvrđuje i ova plemenita žena.
“Najveći problem je kada djeca tek dođu, jer su tada vrlo zapuštena kada je riječ o školskim obavezama, ponašanju, pa i higijeni. Ali tu smo da zajedno naučimo i popravimo sve što može da se popravi i iz dana u dan samo napredujemo”, istakla je Tomićeva i dodala da su mališani lijepo prihvatili jedni druge i da se zovu braćom i sestrama.
Njeni biološki sinovi su joj, kaže, najveća podrška, posebno nakon što joj je prije godinu preminuo suprug, a uz mališane uspijeva da zaboravi na svu tugu i bol.
“Povjerenje između mene i djece je ogromno, a o tome najbolje svjedoči situacija kada mi je starija djevojčica nedavno poslala poruku sa ekskurzije da se ne brinem jer se ona zaljubila u jednog dječaka”, ispričala je Tomićeva.
Psiholog Aleksandar Milić ističe da se za djecu lišenu roditeljske brige preporučuje ambijent gdje će se osjećati makar približno kao u porodici.
“Hraniteljske porodice su bolje i toplije nego domovi, odnosno kolektivni smještaj, gdje su djeca zauvijek lišena bilo kakve topline, jer se grupno tretiraju. Hranitelji prolaze obuku za to i znaju šta ih čeka kada dijete dođe u porodicu. Idu na procjenu podobnosti i tek kada psiholog da preporuku, porodicama se dodjeljuju djeca”, rekao je Milić.
Pravilnikom o hraniteljstvu u RS predviđeno je da svaki potencijalni hranitelj pohađa program pripreme za hraniteljstvo, nakon čega mu bude izdata potvrda.
Naknada za rad hranitelja obračunava se po korisniku i iznosi 25 odsto od prosječne neto plate u RS ostvarene u prethodnoj godini.
Izvor: Glas Srpske / Autor: Miljana Latinović
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.