Objavljeno: 26. 4. 2014 u 13:14h
Povrće koje dugo drži osjećaj sitosti, a sa minimalnom količinom kalorija jača imunitet, reguliše metabolizam, neutrališe dejstvo slobodnih radikala, smanjuje loš holesterol…
Iz nekih razloga svrstana je u red kupusnjača, mada osim listova, po izgledu, nema ničeg zajedničkog sa ostalim lisnatim povrćem iz ove porodice.
Riječ je o kelerabi (Brassica oleracea var. gongylodes), ukusnom i korisnom povrću neobičnog izgleda. Neobična je jer ima stabljiku i plod u vidu jabuke iz koje rastu lisnate peteljke.
Keleraba je naročito omiljena u Njemačkoj i Indiji, mada se najviše gaji u sjevernoj i zapadnoj Evropi, odakle je i potekla i gdje je vrlo cijenjeno i traženo povrće. Kultivisana je sorta divljeg kupusa, a ime joj potiče od njemačkih reči “kohl” (kupus) i “rube” (repa), jer podsjeća na ove dvije biljke. Ukus i struktura kelerabe su, u stvari, slični srcu kupusa. Postoji nekoliko sorti ovog povrća koje se razlikuju po ukusu i boji, koja ide od blijedozelene do tamnoljubičaste.
Keleraba može da se jede samo dok je mlada. Mlad plod je vrlo sočan, mekan i ukusan, pa može da se jede sirov kao salata, dok se stariji najčešće kuva, dinsta ili peče. Od mlade kelerabe može da se priprema i svjež sok, koji je prijatnog ukusa, ali samo pod uslovom da ne stoji dugo. Ako stoji duže, sok dobija ljut ukus, a mirisom podsjeća na sumpor. Za kelerabu je karakteristično i da ne može da se čuva van frižidera ili zamrzivača, jer stajanjem postaje drvenasta, tvrda i nepodesna za jelo. Ali zato u zamrzivaču može da se čuva i više mjeseci.
Mlado lišće i stabljika kelerabe takođe su jestivi, a sadrže i mnoštvo važnih vitamina i minerala, među kojima posebno karotina i fosfora. Listovi su naročito bogati provitaminom vitamina A, posebno važnim za očuvanje ćelija. Iz tih razloga nutricionisti savjetuju da se i ovi dijelovi kelerabe obilato koriste u ishrani, najčešće u vidu čorbi.
Keleraba je zasitno povrće sa minimalnom količinom kalorija. Sadrži 6,2 odsto ugljenih-hidrata, 1,7 odsto bjelančevina i masti u tragovima. Ali je zato odličan izvor vitamina C. U 100 grama ploda ima ga čak 62 miligrama, što predstavlja 78 odsto preporučenih dnevnih potreba. Ovo je vrlo značajan detalj, jer vitamin C jača imunitet, reguliše metabolizam i neutrališe dejstvo slobodnih radikala. Keleraba sadrži i tiamin, niacin, pantotensku kiselinu, vitamin B 6 i folnu kiselinu. Od minerala najviše posjeduje kalcijum, gvožđe, magnezijum, fosfor, bakar i mangan.
Keleraba predstavlja i savršen izvor biljnih vlakana, važnih ne samo za varenje, već i za cjelokupno zdravlje organizma. Upravo vlakna obezbjeđuju duži osjećaj sitosti, zbog čega se ova namirnica i preporučuje posebno u jelovnicima za skidanje viška kilograma. Što se tiče njene ljekovitosti, djelotvorno djeluje na kardiovaskularni sistem, a smanjuje i količinu lošeg (LDL) holesterola u krvi.
Redovna upotreba svježe kelerabe u ishrani pojačava apsorpciju gvožđa odgovornog za snabdijevanje krvi kiseonikom, zahvaljujući čemu se povećava energija. Ovo povrće povoljno djeluje i na zdravlje kostiju, limfni i sistem za varenje, vezivno tkivo, zube i desni. Pokazala se i vrlo efikasnom kod ublažavanja edema, kandidijaze i virusnih infekcija. S obzirom na to da stabilizuje nivo šećera u krvi, preporučuje se kod hipoglikemije i dijabetesa. A ako se redovno jede, smanjuje rizik od pojave kamena u bubregu, dok zahvaljujući prisutnom kalijumu snižava povišeni krvni pritisak. Djeluje i kod opstipacije, a dobro upućeni tvrde i da pomaže u prevenciji karcinoma debelog crijeva.
Kelerabu, preporučuje se, valja jesti svježu, jer termičkom obradom gubi na sadržaju vitamina C, koji je izuzetno termolabilan.
Mlada sirova keleraba može da se doda u svaku vrstu sezonske salate, ali i u salate s voćem, ribom, mesom, sirom. Začinjena sirćetnim i jogurtnim prelivima, uz dodatak soka i korice agruma po želji, veoma je ukusna i zdrava. Keleraba može da se koristi i kao začin za hljeb, kao i u jelima sa ribom i mesom.
Ako mora da se termički obrađuje, cijela keleraba se kuva pola sata, a isječena deset minuta, samo da bude mekana. Ukusna je i ako se priprema na pari, dinsta, kuva, pa pohuje, ili peče u rerni.
Po želji narendati kelerabu, bijelu i crnu rotkvu, sve izmiješati i u to dodati malo jabukovog sirćeta i maslinovog ulja.
Mogu i drugačije kombinacije, a ako se želi dodatno poboljšanje ukusa, treba dodati i malo kisele pavlake.
Izvor: Kodren
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.