Objavljeno: 16. 12. 2013 u 11:40h
Faisal Rehman naučio je neke od najbitnijih životnih lekcija od svog smrtno bolesnog ujaka, i odlučio je da ih podijeli sa ostatkom svijeta. On kaže da je bolest i suočavanje sa smrtnošću toliko uticalo na njegovog, po prirodi arogantnog i mračnog ujaka, da je on danas potpuno drugačiji čovjek. I smatra da po nekim pitanjima svi možemo dosta da naučimo od njega.
Ovo je jedna od prvih stvari koja se promijenila kod njega. I ranije je volio da jede, ali se uvijek žalio, gotovo po navici. Ili ima peviše povrća, ili je čorba previše rijetka, a dezert previše sladak…
Danas, on se uopšte ne žali i uživa u svakom obroku. Ako malo bolje razmislimo o tome, hrana nije samo čin jedenja, to je mnogo širi aspekt naše kulture.
Kada god uživamo u hrani, mi donosimo dobre vibracije za sto. Sa dobrim vibracija i energijom, dolazi i dobra zabava, a sa zabavom i jača prijateljstva.
Tako na kraju, nešto što bi moglao da bude samo još jedan obrok, možda čak i neprijatan da ste odlučili da nagrdite domaćicu za presoljeno meso, može da postane jedan od onih porodičnih momenata koji se zauvijek pamte. Zato Faisal sada smatra da nepotrebnom kritikovanju nije mjesto za stolom, a konstruktivna kritika može da bude upakovana u šalu, ili da se kaže u četiri zida. Ili, još bolje, da se potpuno zaboravi.
Faisal kaže da je njegov ujak umio da priča loše o pojedinim ljudima, čak i kada ništa nisu zgrešili.
Volio je da privlači pažnju na sebe omalovažavajući druge.
Od kada se razbolio, on je potpuno drugačiji po tom pitanju.
Ponekad, naša želja za pažnjom i veličanjem samog sebe dovodi do toga da potpuno zaboravimo kako potcjenjivanje drugih zapravo vrijeđa te ljude, a nas ne veliča, već umanjuje. Takvo ponašanje vremenom može da dovede samo do toga da ostanemo bez prijatelja, i postanemo ništa drugo do odličan pripovjedač željan pažnje.
Zato nađimo dobro u svakom čovjeku. Naravno da nismo svi savršeni, i naravno da svi griješe, ali to ne znači da nečije mane treba da postanu predmet rugla. Umjesto toga, ako imate neku kritiku, priđite svom prijatelju i recite mu je u lice.
Kada se neko nađe u takvoj situciji da je suočen sa sopstvenom smrtnošću, on počne da cijeni svaku momenat. Prava je šteta što je potrebno da neko dobije rak kako bi to osvijestio.
Cijenite sitnice koje se dešavaju u ovom trenutku, a brigu o budućnosti ostavite za budućnost. Svi se previše brinemo, pa pola života provedemo u sekiraciji. I svi mislimo da je to tako normalno, a zapravo je to sasvim nepotreban stres zbog kog propuštamo lijepe stvari koje nam se dašavaju pred nosem.
Umjesto destruktivne sekiracije, pokušajte da budete konstruktivni te da smislite rješenje za problem. A ako rješenja nema, onda vam ne preostaje ništa drugo, nego da ga zobaravite.
Ovo je lekcija koju je Faisal naučio iz sopstvenog iskustva. Kada je bio mali, povrijedio je ruku. Toliko se uplašio da je pokupio neku infekciju i da će umrijeti, da nije mogao da spava cijele noći. Kada je otišao kod doktora i sazno da mu nije ništa, i da neće umrijeti, osjećao da kao da može da uradi bilo šta što poželi. A takav osjećaj treba uvek da imamo, jer sve dok imamo život, imamo mogućnost da sa njim uradimo sve što odlučimo.
Izvor: Žena Blic
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.