Sedam neobičnih božićnih običaja širom svijeta koji podsjećaju da praznici nisu samo pokloni

Za razliku od običaja pravoslavnog Božića, Božić po gregorijanskom kalendaru je često zatrpan poklonima, ukrasima i obavezama koje više liče na spisak zadataka nego na praznik. Ipak, u različitim dijelovima svijeta i dalje postoje božićni običaji koji podsjećaju da ovaj dan može da znači nešto sasvim drugo – tišinu, zajedništvo, sjećanje, igru, pa čak i čistu radost bez ikakvog troška.

Od večeri provedenih uz knjigu i svijeće, preko porodičnih igara na travnjaku, do odlazaka na groblje ili u crkvu na rolerima, ove tradicije pokazuju da proslava Božića ne mora da se svede na kupovinu. Naprotiv – često je najljepša onda kada je najjednostavnija.

Ovo je sedam neobičnih božićnih običaja iz svijeta koje možete da primijenite gdje god da živite.

1. Island – veče uz knjigu i svijeće poslije božićne večere

Na Islandu se Božić ne završava razmjenom poklona – on tada zapravo počinje. Tradicija poznata kao Jólabókaflóð ili “božićna poplava knjiga” podrazumijeva da se za praznike poklanjaju knjige, a da se ostatak večeri provodi u čitanju, uz svijeće, čokoladu i omiljeni napitak.

Ovaj običaj nastao je tokom Drugog svjetskog rata, kada je većina robe bila nedostupna, dok je papir bio jedan od rijetkih dostupnih resursa. Danas on ima mnogo dublje značenje – njeguje ljubav prema jeziku, kulturi i tišini.

Iako djeluje kao tipično islandska priča, ovo je vjerovatno najlakši božićni običaj za primjenu bilo gdje u svijetu – ugasite televizor, upalite svijeću i otvorite knjigu.

2. Japan – Božić kao praznik za dvoje

U Japanu, gdje hrišćani čine mali dio populacije, Božić nema porodični karakter kakav poznajemo. Umjesto toga, Badnje veče je rezervisano za parove i liči na kombinaciju Dana zaljubljenih i romantičnog izlaska.

Gradovi su ukrašeni, restorani nude posebne jelovnike, a hoteli su unaprijed rasprodati. Na trpezi se gotovo uvijek nalazi kurisumasu keki – lagana torta od patišpanja, šlaga i savršeno složenih jagoda.

U duhu ovog običaja, Božić može da bude prilika da, makar na nekoliko sati, svjesno izdvojite vrijeme samo za partnera, bez gužve i porodičnih obaveza.

3. Australija – Porodični kriket umjesto svečane trpeze

Dok se u mnogim zemljama Božić vezuje za snijeg i hladnoću, u Australiji on dolazi usred ljeta. Zato se praznik često seli napolje – u dvorišta, parkove i na plaže.

Jedan od najpoznatijih običaja je božićni porodični kriket. Pravila su fleksibilna, pobjednici ne postoje, a učestvuju svi – od djece do baka i deka. Poenta nije u rezultatu, već u zajedničkom smijehu i učestvovanju.

Ako živite u hladnijim krajevima, ovaj običaj lako može da se prilagodi – društvene igre ili bilo kakva porodična igra prenose istu ideju.

4. Finska – Tiha posjeta precima na Badnje veče

U Finskoj je jedan od najvažnijih božićnih običaja odlazak na groblje na Badnje veče. Porodice pale svijeće na grobovima svojih najmilijih, a prizor snježnih grobalja obasjanih plamenom smatra se jednim od najpotresnijih simbola praznika.

Iako su groblja tada puna ljudi, atmosfera je iznenađujuće tiha i smirena – kao kolektivni trenutak sjećanja i zahvalnosti.

Uz ovu tradiciju često ide i porodični odlazak u saunu, kao simbol čišćenja – i tijela i misli – pred praznik.

5. Ukrajina – Božićni ukrasi u obliku paukove mreže

U zapadnoj Ukrajini, paukova mreža smatra se jednim od najljepših božićnih ukrasa. Ovaj običaj podstiče iz Legende o božićnom pauku, u kojoj pauk ukrašava jelku siromašne porodice srebrnastim nitima i donosi joj blagostanje.

Danas se prave delikatne mreže od papira, žice ili konca, koje se kače na jelke. Prava paučina ili pauk na jelci smatraju se znakom sreće i ne uklanjaju se tokom praznika.

Najjednostavniji način da ispratite ovaj običaj? Ne dirajte paučinu – makar za Božić.

6. Danska – Dan za sječenje, lijepljenje i zajedništvo

U Danskoj se praznični duh gradi rukama. Dan klippe klistre, što znači “dan za sječenje i lijepljenje”, posvećen je pravljenju božićnih ukrasa – papirnih srca, zvijezda i vjenčića.

Ove radionice organizuju se u školama, kancelarijama i domovima, uz neizostavne kolačiće, æbleskiver i čašu kuvanog vina – gløgg.

Ideja nije u savršenstvu, već u okupljanju i stvaranju. Čak i najjednostavniji papirni ukras može da unese osjećaj topline i tradicije u dom.

7. Venecuela – Na rolerima do jutarnje mise

U Venecueli, dolazak u crkvu tokom božićnih dana često je prava mala avantura. Na jutarnje mise, poznate kao Misa de Aguinaldo, koje se održavaju od 16. do 24. decembra u ranim jutarnjim satima, vjernici često dolaze – na rolerima.

Djeca rano odlaze na spavanje, a odrasli se okupljaju i zajedno voze kroz tihe, mračne ulice, uz smijeh i razgovor. Atmosfera je opuštena, vesela i snažno povezujuća.

Ako roleri nisu opcija, učešće u lokalnoj prazničnoj manifestaciji ili zajednički odlazak u crkvu može da donese isti osjećaj zajedništva.

Izvor: ona.telegraf.rs