Objavljeno: 4. 1. 2016 u 15:25h
Razlika između fobije i straha je suptilna, ali i značajna. Ljudi koji pate od fobija daleko više će se potruditi da izbjegnu izvor straha, i to do te mjere da im ozbiljno remeti život. Međutim najvažnija razlika je to što je fobija iracionalna.
Narednih sedam fobija izdvajamo kao najbizarnije.
Nerazuman strah od kupanja, tuširanja i pranja je najčešći kod djece, a djevojčice pogađa češće nego dječake. Nestaje tokom odrastanja ali neki se do kraja života klone vode i sapuna. Ljudi s ablutofobijom se često stide i izoluju jer većina društva cijeni čistoću.
Kao i većinu fobija, ablutofobiju izaziva neki traumatičan događaj. Na primjer, broj slučajeva je porastao nakon prikazivanja filma “Psiho” Alfreda Hičkoka.
Strah od visine i strah od buke jedine su dvije svima urođene fobije. Međutim barofobija je nešto drugo. Pojavljuje se u dva oblika – jedni se panično boje da će ih gravitacija spljoštiti, a drugi kako će otplutati ako gravitacija nestane.
Osim traume povezane s gravitacijom, poput pada s visine ili nekog teškog predmeta, ovu fobiju može izazvati i nešto sasvim trivijalno, na primjer kada se djetetu objasni šta je gravitacija i koje bi bile posljedice ako nestane ili bude veća.
Oni koji pate od ove zaista čudne fobije namjerno izbjegavaju stvari koje su im prijatne. Vjeruje se kako je ovo svojevrsni anksiozni poremećaj jer oboljeli vjeruju kako će im se nešto strašno dogoditi ako u nečemu uživaju.
Ljudi s gefirofobijom izbjegavaju sve rute koje uključuju prelazak preko mostova. Neka od objašnjenja su strah od toga da će se most srušiti, bilo sam od sebe bilo kada oboljeli pokuša da prijeđe.
Ovaj bizarni strah ima dva oblika. Jedni se generalno plaše balona, dok drugi panično strahuju od zvuka pucanja balona. Za pretpostaviti je kako je globofobičarima dječiji rođendan noćna mora.
Rijetka je, ali postoji – od koumpounfobije pati čak 75.000 ljudi. Oboljeli mogu da izbjegavaju odjeću s dugmićima, nekima se samo nesnosno gadi čin kopčanja, a neki dobiju napadaj panike na sam prizor dugmadi. Ovaj strah se može preneti i na dugmiće tastature. A takav oblik je u mnogočemu promijenio svijet. Vjeruje se kako je Stiv Džobs imao žestoku averziju prema dugmićima što ga je podstaklo da stvori ekran osjetljiv na dodir.
Izuzetno je rijetka, a kako izgleda najbolje opisuju svjedočanstva malobrojnih koji pate od nje.
“Za mene je diranje ili jedenje sira kao da nekome ko se panično boji paukova date da drži tarantulu” opisuje Melisa North, dodajući kako ne može ni da prođe pored vitrine sa sirom u supermarketu.
Izvor: net.hr
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.