Maestralno djelo koje nikog ne ostavlja ravnodušnim: Najmoćniji citati iz knjige Majstor i Margarita!

Odabrani citati mogu pružiti samo djelić čitave grandioznosti ovog maestralnog romana, koji zaslužuje da se pročita makar jednom u životu.

Roman Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova, koji je po struci bio ljekar, definitivno je djelo koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. O tome govori sama činjenica da je roman odmah pri prvom izdanju 1966. godine u SSSR-u bio cenzurisan, piše Kultivišise.rs.

Roman očigledno predstavlja pobunu Bulgakova protiv vladajuće ideologije i ideologije uopšte.

Sam roman je jako teško svrstati u određeni žanr. U njemu se prepliću i kritike režima, religije, motivi fantastike, autobiografije, bajkovitosti, tragedije, komedije, ljubavnog romana, a najviše od svega satire.

Trojac koji pravi nevolje po Moskvi sačinjen je od profesora Volanda (koji predstavlja đavola glavom i bradom) i njegovih pomagača Azazela i Behemota – crnog upečatljivog mačora koji pravi rusvaj gdje god da se nađe. To je samo jedan dio priče. Osnova dela „Majstor i Margarita“, zapravo, predstavlja roman u romanu koji piše Majstor, a koji govori o Pontiju Pilatu i Hristu.

Odabrani citati mogu pružiti samo djelić čitave grandioznosti ovog maestralnog romana, koji zaslužuje da se pročita makar jednom u životu.

• Prati me čitaoče. Ko ti je rekao da ne postoji prava, vječna ljubav? Tom lažljivcu ću prljavi jezik odseći! Prati me čitaoče, i samo ja ću ti pokazati takvu ljubav.
• Da, čovjek je smrtan, ali nije u tome sva nevolja. Loše je to što je on ponekad iznenada smrtan. Eto u tome je trik! I što nikako ne može da kaže šta će raditi večeras.
• Vi niste Dostojevski – žena je rekla Korovjevu.
• Kako to znate?
• Dostojevski je mrtav. – odgovorila je žena sa nešto manje sigurnosti.
• Protestujem! – ubacio se Behemot. Dostojevski je besmrtan!
• Jedini razlog što neću odustati od stvari koje me čine tužnim je taj što me istovremeno čine srećnim.
• Koliko sam vam puta samo govorio da se vaša osnovna greška sastoji u tome što potcjenjujete značenje i značaj ljudskih očiju. Shvatite, jezik može da sakrije istinu, ali oči nikad.
• Nikoga nemojte moliti. Nikada i ništa, posebno ne one koji su jači od vas. Sami će ponuditi i sami će sve dati. Sjedite, ponosita ženo!
• Sve će biti dobro na kraju. Svijet je izgrađen na tome.
• Valja priznati da se i među intelektualcima ponekad mogu pronaći i sresti zaista izuzetno pametni i umni ljudi.
• Kukavičluk smatram za najteži od svih ljudskih poroka.
• Uznemirena pitanjem, istina s dna vaše duše skače za tren u vaše oči i – sve je gotovo. Ona je zapažena, a vi ste razotkriveni, uhvaćeni!
• Onaj koji voli treba da podijeli sudbinu onoga koga voli.
• Sve je bilo upravo onako kako je i trebalo da bude.
• Mislio je da me vrijeđa, nazivajući me psetom. Ne vidim ništa loše u toj životinji da bih se vrijeđao zbog te riječi…
• …shvatajući i priznajući da u njegovom životu više ništa ne može da se popravi, ali zato praktično sve može da se zaboravi.
• Zašto ići tragovima onoga što se već završilo?
• Ko može da kaže bilo šta u odbranu zavisti? To i jeste odista osjećanje najniže moguće vrste.
• Stvar je bila u tome što je čovjek bez unutrašnje iskrice u samoj suštini stvari neinteresantan.

• Razumije se, kada ljudi izgube sve, kao što je to slučaj s tobom i sa mnom, oni traže spas kod natprirodnih sila.
• Činjenice su najtvrdoglavije stvari na ovome svijetu.
• Ja baš i nisam previše sklon zbližavanju s ljudima, posjedujem zaista vražju osobinu: teško se mogu sprijateljiti s nekim, nepovjerljiv sam, sumnjičav.
• I nesreća nije bila u tome što su one (riječi) bile uvredljive, već što su bile istinite.
• Nešto će se svakako desiti, jer ništa ne može vječito da traje.
• Ljudi kao ljudi… Vole novac, ali je to uvijek tako i bilo… Čovječanstvo voli novac, ma od čega da je načinjen, od kože, papira, bronze ili zlata.
• Zamolio bih vas da za trenutak umuknete.
• Skrivena nada da će joj tamo gdje se zaputila poći za rukom da ponovo dođe do svoje sreće, činila ju je neustrašivom.
• Ne bojim se, jer sam već sve iskusio. Previše su me plašili, i ničim više ne mogu da me zaplaše i zastraše.
• Nešto se loše, pa čak i sumnjivo, htjeli vi to ili ne, krije u muškarcima koji izbjegavaju vino, kocku, društvo prijatnih žena i razgovor za stolom. Takvi su ljudi ili teško bolesni, ili pak tajno u sebi mrze svoju okolinu. Istini za volju, izuzeci su ipak mogući.
• I zamislite samo, pri tome mi se obavezno u dušu uvuče neko nepredviđen, neočekivan, a još po običaju i Bog će ga znati na šta nalik, i upravo mi se on dopadne najviše od svih.

Izvor: stil.kurir.rs