Kako proslavljati Božić: Najvažnija narodna vjerovanja

Sve što vam je zadavalo muke preko godine treba ujutru na Božić uraditi i to vam više neće biti problem. Na primjer, ako vas muči matematika, uradite ujutru najlakši zadatak i tokom cijele godine nećete imati problema. Ovo važi i za sve druge predmete i poslove.

– Vodom u kojoj je opran sud od miješenja česnice zalivale su se voćke da bi bolje rodile naredne godine ili se sipala u saksije sa cvijećem da bi ono ljepše cvjetalo.

– Tijesto koje bi ostalo na rukama domaćice poslije miješanja česnice, domaćica bi skidala i stavljala na voćke koje su slabo rodile, da bi naredne godine dale više ploda.

– U pojedinim krajevima se gata prema plećki od pečenice. Ako je na pečenoj plećki, kad se izvuče kost, ostalo mesa na kosti, vjerovalo se da će te godine stoka biti plodna.

– Nekad je značajnu ulogu u božićnim običajima imala i božićna svijeća. Neke porodice su je palile već na Badnje veče, a obavezno je paljena o ručku prvog dana Božića. Sveću su palili na početku ručka ili kad se iznese božićno pečenje. Svijeću je palio domaćin, najčešće sa tri vlati pšenice, odnosno slame.

– Od konopca kojim je vezan naramak slame koji se unosuio u kuću treba ujutru na Božić u dvorištu napraviti krug i u njega staviti kukuruza i pšenice da bi se kokoške nahranile. Vjeruje se da će one tokom cijele godine jaja nositi na jednom mjestu.

U knjizi Mile Bosić “Božićni običaji Srba u Vojvodini” navodi se da u svim selima Vojvodine na Božić, ređe drugog dana, održavao običaj jahanja konja. Jahači na konjima jure kroz selo, “vijaju Božić”.

U većini sela, odmah poslije božićnog ručka istjerivali su konje iz štala, svečano ih opremali, ogrtali ćilimom ili kitilči peškirom, i u galopu jurili seoskim ulicama. Jahali su uglavnom momci, kao i mlađi oženjeni ljudi. Jahači su svraćali u kuće rođaka ili u kuće koje su imale djevojke za udaju, gde su ih obično častili pićem.

Kod bliže rodbine, a osobito ako je u kuću navratio novi zet ili unuk, jahač je dobijao košulju (vezivali su mu preko ramena komad nesašivenog bijelog domaćeg platna za košulju), a neki su na konje vezivali peškir. Tamo gde nije bilo momaka ili mlađih ljudi da jašu na Božić konje su istjerivali iz štala u dvorište da se istrče.

Pucnjava i petarde nemaju veze s proslavom Božića

Prema riječima etnologa Dragomira Antonića, običaji se sastoje od osnovnog, nepromjenljivog dijela i ritualnog dijela koji je promjenljiv. Osnovni dio je nevidljiv, a ritualni vidljiv tako da neupućeni vjeruju da ako posvete pažnju vidljivom dijelu onda su sačuvali i sam običaj, a kako on naglašava, to je pogrešno i to se najbolje vidi na primjeru Božića.

– Postoje zapisi iz kojih se vidi da su u ranom hrišćanskom periodu paljene velike vatre Božiću, zatim su korišćeni barutni štapići za pucanje i vatromet, pa preko prangija do počasnih plotuna iz artiljerijskih oruđa – rekao je on.

– Danas se razlamaju pucnji iz ličnog naoružanja i petardi. Oružja su se mijenjala, ali je praznik opstajao. Sve to nema nikakvog smisla sa stvarnom proslavom Hristovog rođenja, a i opasno je. Zato se treba kloniti svih eksplozivnih naprava – ocijenio je Antonić.

Izvor: Atv