Morski vuk na divljim vodama: Davorin Marjanović živi za jedrenje

Objavljeno: 18. 5. 2015 u 14:54h

“Za dvadeset godina od sada bićeš još više razočaran sa stvarima koje nisi uspio napraviti, nego sa stvarima koje si učinio. Zato baci konopac s pramca. Isplovi iz sigurne luke. Uhvati pravi vjetar u jedra. Istražuj. Sanjaj. Otkrivaj”, govorio je svojevremeno Mark Tven. Čovjek koji je odlučio da živi svoje snove je sedamdesetdvogodišnji Davorin Marjanović iz Samobora, koji je prvi put posjetio Banjaluku.

Zajednička ljubav prema jedrenju Banjalučanina koji je preplovio Atlantik Želimira Šarića i hrabrog morskog vuka iz Hrvatske, omogućila je da ljepotica na Vrbasu u Jevrejskom kulturnom centru, ugosti ovog nautičara. Davorin je prisutnima pričajući svoje pustolovine, dočarao kako izgleda život na moru. Oduševljen je ljepotom Banjaluke.

„Iznenadila me je gostoljubivost ljudi ovdje. Nisam očekivao tako lijep grad. Očekivao sam bosanski gradić, a Banjaluka je prekrasna“, priča Davorin za Banjaluka.com.

Davorin Marjanović

Prva uzbudljiva plovidba do Krka

Njegova priča počinje 1976. godine kada je kupio svoj prvi gliser, od samo 6 metara.

„Počeo sam na pogrešan način, sa običnim čamcem koji nije jedrilica. Onda sam prešao sa glisera na jednu barku, da bih nakon toga skupio pare i kupio jednu malu jedrilicu od 6 metara. O jedrenju nisam mnogo znao, a jedrenje iako izgleda da je jednostavno i nije baš. Moja prva sezona jedrenja počela je sa jednim prijateljem koji je bio nevjerovatan jedriličar, bio je zaista hrabar i sklon rizicima, što meni aspolutno nije odgovaralo. Bilo me je strah tog suludog naginjanja, praktično smo bili nageti na pola dok smo jedrili. Iako ne bi trebao, on je jedrio po jakoj buri kod Krka. Tu sam naučio jednu jako važnu lekciju – jedrilica se ne može tek tako potopiti“, govori Davorin.

Već sledeće godine sa mnogo više hrabrosti Davorin se upustio u vlastito jedrenje. Jedriti je, kaže, naučio kroz tehniku. Brzo je shvatio kako formirati i podignuti jedra, ali nedostajalo je i nautičkog znanja.

„Nautika je otvoreno more, snalaženje u prostoru, magnetski kompas, pa karte i razni elementi koji vas obavještavaju. Kada sam počeo ploviti to je bilo staro doba, prije GPS-a. Najveći problem su stvarali klimatski uslovi. U to vrijeme radio je imao dvije prognoze vremena dnevno koje su bile dosta neprecizne. Nije postojao internet, uvijek je bilo stani-pani hoćeš li sa svojim malim čamcem ostati negdje u nekoj oluji ili ćeš se izvući cijeli i spasiti“, objašnjava naš sagovornik.

Spartanski život na jedrilici i nepouzdanom Jadranu

Mali broj je vrlo neugodan, a život na njemu je, tvrdi Davorin – spartanski.

„Ljudi misle da je spartanski život u šatorima, ali ne, tek je u jedrilici prava muka“, dodaje on.

Nakon što je 80-tih godina nabavio brod od 8 metara, počele su ture po Jadranu.

„Obišao sam cijeli Jadran. To je interesantno more i vrlo nepouzdano. Na Jadranu su bure iznenadne i vrlo česte. Još gori su orkanski vjetrovi od 140km/h koji u sred ljeta za čas stvore crne oblake. Nisam potonuo. Sreća me služila, a nešto i znanje. Prošlo je 30 godina od tog doba o kojem pričam, a ja sam i dalje solo jedriličar. Povremeno primam goste na brod“, kaže Davorin za naš portal.

Davorinova jedrilica od 8 m

Preživljavanje na Egejskom moru

Pošto nije doživio dovoljno rizika, na nagovor prijatelja uputio se u pravcu Grčke. Četiri godine plovio je nemirnim Egejskim morem.

„Plovio sam po Egejskom moru i to mi je diploma. Nikakva škola jedrenja vam to ne može dati Ako govorimo o najvećim strahovima koje sam doživio, to je bilo u Grčkoj. Ljeti, kada se Sahara užari, duva jako, ali po noći se Sahara hladi i duva manje. Jedina mogućnost je da noću prevalite neki kurs koji je po danu nemoguće savladat. Grčka mora su slabo osvijetljena i putovanja noću bila su opasna“, prisjeća se Davorin.

Vraćajući se iz Grčke ugledali su zeleno svjetlo u luci koje je davalo znak da treba zaobići obalu.

„Vidjeli smo zeleno svjetlo koje mora biti sa lijeve strane, a sa desne zaobilazimo i već smo bili na 10 metara udaljeni, kad je povikao moj prijatelj da stanem! Mol je  produžen za 20 metara, ali su svjetlo ostavili na istom mjestu! Tu sam mogao nastradati“, priča naš sagovornik.

Oluja u Uvali mira

Zatvoreno sidrište bez dodira sa otvorenim morem, a potpuni potop. Noć kada je čudo, jednim iskrivljenim sidrom, spasilo Davorina i njegov brod.

„Oko mene je bio potpuni potop, a mojoj jedrilici je nekim čudom zapelo sidro za kamen, jer se potpuno izvilo od udaraca valova i vjetra. Ta oluja traje oko dva sata, ali bude velika. Kada je sve prošlo, upalio sam motor i podigao sidro nazad. Imao sam šta i vidjeti. Potpuno savijen dio, taj dio koji se zaustavio u kamenu, ni kovač ga nije mogao vatrom više izravnati. Takva je to sila bila. Postoje anđeli čuvari koji čuvaju neoprezne nautičare“, priča Davorin sa oduševljenjem.

Dokle god bude mogao i dalje će ploviti i to sam, jer je tako navikao. Postao je vuk samotnjak kojem je jedrenje veliki užitak. Već u junu priprema se za novo putovanje u Dubrovnik.

„ Uvijek sam na sidru, ja sam nautičar kao oni iz starih filmova gdje se vidi stari zaliv, tamo negdje na Tahitiju i jedan stari usidreni brod. To je moj način života kada ne jedrim, biti svejedno na vodi, biti u poeziji, jer nautika je za mene jedna poezija prostora, jedan spoj ljepote vidika, plavetnila mora i plavetnila neba“, priča Davorin sa osmijehom za kraj našeg razgovora.

Banjaluka.com

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/sport/vodeni-sportovi/morski-vuk-na-divljim-vodama-davorin-marjanovic-zivi-za-jedrenje/||claudebot