Darko Savić o utiscima iz Kine: Život na riži i bez čokolade (Foto)

“Kina je čudna zemlja, s puno prirodnih ljepota i gostoprimljivih ljudi. Nosim nezaboravne uspomene iz te zemlje i žao mi je što nisam duže ostao”, rekao je Darko Savić, bh. kajakaš, koji je u Kini nastupio na poziv Svjetske kajakaške federacije (ICF) i to kao samo jedan od deset kajakaša iz cijelog svijeta koji su dobili poziv.

Sam odlazak kajakaša banjalučkog Vrbas M:tela je veliko priznanje za Savića, a on se potrudio da ne ostane samo na učešću pa se u Banjaluku vratio s bronzanom medaljom iz klasik trke.

“To je tradicionalna trka u Kini, ali od ove godine su dobili budžet milion i po dolara i mnogo veću organizaciju. Sve najpoznatije marketinške agencije su angažovali, sve trke su prenošene uživo na nacionalnoj televiziji i to je bio baš veliki sportski događaj”, počeo je priču za “Nezavisne” Savić.

On je nastupio u konkurenciji osamdesetak kajakaša, ali praktično na nezvaničnom Svjetskom prvenstvu jer su se takmičili najbolji.

“U gradu Pandžihua smo imali prvu trku, maraton, i duž staze od 15 kilometara bilo je 20.000 ljudi. Navijali su sve vrijeme, bilo je kao na fudbalskoj utakmici. Nikada to nisam vidio u kajaku. Obično bude ljudi gdje su brzaci, ali ovako nešto nikada nisam doživio. U maratonu sam bio 13. Nisam mogao da vjerujem kako su me neki prestizali, ali kasnije sam shvatio da je problem u veslu, koje nije bilo za te trke. Zbog transporta nisam mogao da nosim svoje, pa sam tu imao malo problema. Ali, čim sam zamijenio veslo u klasiku sam bio treći. Mislim da bih i u maratonu bio u prva tri da sam imao drugačiju opremu”, istakao je Banjalučanin.

U klasiku medalja.

“Odličan rezultat. Pobijedio sam svjetskog prvaka Slovenca Anžea Urankara, koji je bio peti. Vicešampion svijeta je bio 10. Konkurencija je bila baš jaka. Sprint smo vozili u slalom čamcima, bio sam 11, a tu su Kinezi dosta bolji, to je njihova disciplina”, rekao je Savić.

Savić je na rijeci Salvin krotio Tiger jump, najteži dio staze.

“To je najveći brzak koji sam vidio u životu i kojim sam se spustio. Ne mogu riječima da ga opišem i da ga uporedim s nekim brzakom. Manje bitni dijelovi su brzaci za svjetska prvenstva, a Tiger jump je nevjerovatan. Kada smo se spuštali rijekom gdje je bio Tiger jump drugi i treći dio smo se spustili prvi nas četvorica – tri Slovenca i ja. Mislio sam da će Kinezi prvi proći taj dio, ali kasnije su nam rekli da su čekali da prvo mi prođemo i prvo smo se nas četvorica ludih Balkanca spustili. Nije bilo toliko opasno, a bio je užitak za sve koji su u ovom sportu”, priča kajakaš Vrbasa.

Savić i družina iz Evrope bili su posebno interesantni Kinezima.

“Kada smo sretali ljude govorili su nam: ‘Mi smo vas vidjeli na TV-u.” Dešavalo se da se uslikam sa 100 ljudi kada izađem iz hotela da prošetam. Nevezano za to što smo sportisti, mi smo njima zanimljivi zato što smo Evropljani, posebno u tim nerazvijenijim provincijama”, sjeća se Savić kako je bilo prije nekoliko dana u dalekoj zemlji, gdje je, pored ostalog, jeo s vojskom u jednoj kasarni, jer restoran u hotelu nije bio dovoljno veliki za sve takmičare.

Zauvijek će mu ostati u sjećanju druženje, jer su takmičari iz Evrope stalno bili zajedno i kao jedna reprezentacija, što je, kako kaže, poseban osjećaj, a osim čudne i ljute hrane, taj drugi svijet će mu ostati čudan jer ne koriste Facebook, pretraživač Google je tamo nepoznanica, ali “naši” ljudi su se dovijali kako su znali pa i ilegalnim mrežama stupali u kontakt s porodicom i prijateljima.

Darko Savić kroz smijeh priča da je bio gladan sve vrijeme i da je jeo svaki dan rižu.

“Hrana nije bila po mom ukusu, kao da nekim namirnicama žele da poružne stvari. Lijepo to izgleda, ali ukus…. Regija u kojoj smo bili je poznata po jakim ukusima i začinima, tako da je sve bilo ljuto. Drugi dan smo apelovali na organizatore da malo prilagode hranu, ali sam i nakon toga ostao pri riži i bananama. Bilo je zaista dosta hrane, ali samo napravim krug i uzmem rižu”, rekao je Savić.

Ni slatkiši nisu bili po njegovom ukusu.

“Volim poslije treninga pojesti slatkiš, ali nije bilo čokolade niti išta slično. Bilo je nešto kao tortica sa dvije kore, ali bilo je kao da jedem spužvu. U prodavnicama, takođe, nismo mogli naći čokoladu, sokovi nisu slični po ukusu našima…”, prisjeća se Savić.

Valtera svi znaju

Zemlja BiH nije baš poznata Kinezima, ali za Jugoslaviju kažu da im je prijateljska zemlja.

“Ne mogu reći da 99 odsto ljudi s kojima smo se sretali ne zna za BiH, ali u suštini ne zna i tek kada spomenem bivšu Jugoslaviju shvate gdje smo. Nisam mogao da vjerujem da znaju sve partizanske filmove. Kada sam spomenuo Batu Živojinovića bili su oduševljeni, znaju Valtera, počnu nabrajati glumce iz jugoslovenskih filmova. Jedan mlađi Kinez mi je spominjao filmove ‘Most’, ‘Neretva'… kaže da svake godine bar jednom puste te filmovi u Kini”, izjavio je Savić, koji je tako morao da pokaže i znanje iz kinematografije.

Nagrada čitalaca “Nezavisnih”

Darko Savić je dok je bio u Kini dobio nagradu čitalaca u Izboru najboljeg sportiste BiH, koji organizuju “Nezavisne novine” i BHRT.

“Prezadovoljan sam priznanjem. Nisam očekivao toliko glasova i kada sam vidio koliko je ljudi podijelilo na Facebooku objavu za glasanje bio sam iznenađen. Prijatelji iz različitih zemalja su se javljali i glasali”, rekao je Savić.

Izvor: Nezavisne / Autor: Maja Predragović