Otkud šalovi zagrebačkog Dinama na grobovima u Beogradu?

Predstavnici fudbalskog kluba Dinamo iz Zagreba obišli su Srbiju i odali poštu nekim od ljudi koji su obilježili istoriju kluba.

Dio njih sahranjen je u Beogradu i neraskidivo bio vezan za njega, pa su na Novom groblju osvanuli šalovi Dinama.

“U gradu bilo kojem diljem zemlje, diljem svijeta, branite plavu boju, zipke našeg nogometa”, poručuje se u navijačkoj himni Dinama i klub je tragom te pjesme pošao između ostalog i put Beograda.

“Željeli smo simbolično da zahvalimo svima koji su stvarali i oblikovali naš klub, nezavisno od toga kojoj generaciji igrača, trenera, službenika, predstavnika ili pak navijača da je riječ”, navodi se na sajtu kluba.

Prvi na redu je bio Osijek i grobovi Gustava Lehnera, Petra Lončarića i Andrije Logarušića, a onda i Beograd, gdje su sahranjeni Florijan Matekalo, Zlatko Čajkovski, Franjo Šoštarić, Stjepan Bobek, Zoran Čava Dimitrijević, Bruno Belin i Petar Todorović.

“Zvuči opasno, ali nismo imali baš nikakvih problema, naprotiv, ljudima koji rade na groblju smo dali pune ruke posla. Došli smo im s popisom imena čije smo grobove željeli da posjetimo, a oni su nam strpljivo izašli u susret i nabavili lokacije svih grobnih mjesta. Pomalo je čudan osjećaj bio da hodamo s Dinamovim šalom okolo, ali nekoliko radoznalih ljudi koje smo putem sreli, složili su se da je ono što radimo lijep gest”, rekao je za Germanijak predstavnik Dinama.

Stjepan Bobek se opisuje kao član kategorije najboljih igrača u istoriji bivše Jugoslavije koji je posle godinu i po dana u Dinamu “lansirao” svoju karijeru uzlaznom putanjom.

On je karijeru nastavio u Partizanu baš kao i Matekalo, Čajkovski, Glazer i Šoštarić. Matekalo je poslije karijere bio poznat i kao trener koji je stvorio generaciju Partizanovih igrača koji su stigli do finala Kupa evropskih šampiona 1966.

HAŠK je trebalo da 1945. ponudi Dinamu braću Čajkovski, ali je Zlatko otišao u Partizan i kasnije se vratio među “modre” kao trener početkom sedamdesetih godina.

U suprotnom smijeru je osamdesetih godina otišao Zoran Čava Dimitrijević, iz Beograda u Zagreb.

“Dijete Partizana, fudbalski romantik i boem, u Zagreb je došao 1987. preko subotičkog Spartaka i svojim neposrednim pristupom, angažmanom i veselom naravi ‘kupio’ zagrebačku publiku koja ga je zdušno prigrlila od prvog trenutka”, piše se o Dimitrijeviću.

Todorović je Beograđanin koji je navijao za Dinamo i godinama je čuvao novinske isječke i vodio statistiku i čuvao različite zanimljivosti kluba.

Izvor: B92