Odlazak sjajnog Josipa Kužea, trenera i još boljeg čovjeka

Znao sam da je teško bolestan, ali iskreno nisam očekivao da ćemo se tako brzo rastati od sjajnog trenera i još boljeg čovjeka.

Rekao je ovo predsjednik Udruženja veterana i prijatelja Fudbalskog kluba Borac Stojan Malbašić, koji je nosio dres Banjalučana u sezoni 1988/89. kada je na klupi sjedio preminuli Josip Kuže.

Početkom godine hrvatskom stručnjaku dijagnostikovana je leukemija i od tada se borio sa opakom bolešću. Posljednjih nekoliko sedmica njegovo zdravstveno stanje bilo je nešto bolje, ali je njegov organizam napao virus od kojeg nije mogao da se oporavi i preminuo je nedjelju poslijepodne u zagrebačkoj bolnici “Merkur”.

– Tužna vijest koju sam čuo u nedjelju predveče iskreno me pogodila, jer je Kuže u sebi imao nešto harizmatično, nešto što ga je razlikovalo od drugih trenera. Dozvoljavao nam je mnoge stvari. Nije bio problem ni da igramo karata, ni da popijemo po koje pivo. Poslije utakmice nam je stalno govorio: “Bolje popijte pivo, nego gazirani sok. Bićete zdraviji” – rekao je sa sjetom u glasu Malbašić.

Sezonu kada je Kuže bio trener Banjalučani su blistali.

– Pobjedom u posljednjem kolu nad zrenjaninskim Proleterom obezbijedili smo povratak u Prvu saveznu ligu Jugoslavije. Šteta što je odmah na kraju sezone otišao iz Banjaluke i preuzeo Dinamo, jer smo sa njim mogli mnogo toga da napravimo – dodao je Malbašić.

Tužan je i Milorad Bilbija, koji je takođe nosio dres Borca, kada je Kuže bio na klupi.

– Ostavio je neizbrisiv trag ne samo na Gradskom stadionu, već i u svim klubovima gdje je sjedio na klupi. Sjećam se prvog treninga kada je došao u Borac. Ušao je tiho u svlačionicu, pozdravio nas i rekao samo jednu rečenicu: “Ove godine idemo na prvo mjesto”. Svima nama tada je ostao veliki upitnik iznad glave, ali na kraju je tako i bilo. Bili smo prvi u Jedinstvenoj drugoj ligi Jugoslavije i vratili smo se u elitu. Unio je te sezone dosta svježine u ekipu, dao je slobodu svim fudbalerima u igri, naročito nama iz odbrane, koji smo ponekada mogli i pred protivnički gol. Sve u svemu, iako je od toga prošlo dosta vremena, mogu da kažem da je sa njim bilo lijepo sarađivati – rekao je Bilbija i izrazio saučešće porodici Kuže.

Dugogodišnji kapiten Borca Damir Špica nosio je traku i kada je Kuže došao u Banjaluku.

– Do pred sam njegov odlazak u bolnicu imali smo gotovo stalne kontakte, koji su trajali još od 1989. godine kada je otišao sa klupe. Kada sam bio direktor Borca Kuže je na jednoj utakmici bio moj gost. Tada sam želio da se vrati na Gradski stadion, ni on nije bio ravnodušan, ali nismo mogli da ga platimo – naglasio je Špica.

Prisjetio se i vremena kada je Kuže sjedio na klupi Borca.

– Imali smo sjajnu ekipu, koja je sezonu prije osvojila Kup Jugoslavije. U naše redove unio je dodatnu sigurnost, pobjednički mentalitet, ali nije nikada dozvolio da zavlada euforija. Bio je fakultetski obrazovan, govorio je tada tri jezika, ali bio je sasvim prirodan čovjek. Plijenio je pojavom i nije čudo što je ostao miljenik ne samo nas koji smo tada igrali, već i navijača Borca – dodao je Špica.

Biografija

Josip Kuže rođen je 13. novembra 1951. godine u Vranju. U dresu zagrebačkog Dinama od 1971. do 1981. godine odigrao je 384 ligaške utakmice i postigao 14 golova. Igrao je na poziciji beka, imao dobar pregled igre i tačna duga dodavanja. Kao trener sjedio je na klupi Kroacije iz Sidneja, BSK-a (Slavonski Brod), mlade Dinamove ekipe, banjalučkog Borca, Dinama, njemačkih klubova Rot Vajs Erfurt i Majnca, japanske Gamba Osake, Zagreba, njemačkog Kemnica, Intera iz Zaprešića, ponovo zagrebačkog Dinama, Rijeke i varaždinskog Varteksa. Od 2007. do 2008. godine bio je selektor Ruande, potom je preuzeo japanski DžEF junajted, a od 2009. do 2011. bio je na kormilu albanske reprezentacije. Tokom 2010. godine preživio je blaži moždani udar, ali je nastavio sa trenerskim poslom. Posljednji klub koji je vodio bio je kineski Tijanđin Teda na čijem kormilu je bio 2012. godine.

Izvor: Glas