Večeras otvaranje izložbe “U ogledalu” Darka Juroševića (Foto)

Otvaranje samostalne izložbe akademskog vajara i slikara Darka Juroševića “U ogledalu” biće održana večeras o5. novembra u Banjaluci, u Dječijem pozorištu RS, sa početkom u 19 časova.

Darko Jurošević, rođen 1975. godine u Zvorniku, diplomirani vajar i profesor likovne kulture, završio Akademiju likovnih umjetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Bogdan Šuputa. Izlagao na više samostalnih i kolektivnih izložbi.

Samostalne izložbe

• Novi sad, Mali salon, 2008.g. „Figurativno i apstraktno“
• Milići, Dom Rudara, 2009.g. „Crteži i slike“
• Tuzla, galerija Lokot, 2011.g. „Novi svjetski poredak“
• Bijeljina, Centar za kulturu, 2014. g.

Kolektivne izložbe

• Beograd, 2005.g.
• Novi Sad, zadužbina Pavla Beljanskog, 2006.g.
• Bijenala skulpture Smederevo, 2005.g.

Bitno je istaći:

Autor biste Milutina Milankovića za SŠC „Milutin Milanković“ u Milićima
Autor biste Alekse Jakšića za OŠ „Aleksa Jakšić“.
Osnivač tradicionalne „Đečije likovne kolonije“ u Milićima
Osnivač likovne kolonije u Milićima
Autor naslovne strane za knjige „Protini zapisi“ prof. Milorada Lukić
Autor naslovne strane zbirke pjesama Babić Nedeljka „Pretres“.
Basista i jedan od osnivača bendova
„Izolanti“, „Mange“ i trenutno aktivnog benda „The Guje“

Od 2006.g. zaposlen kao profesor likovne kulture u OŠ „Aleksa Jakšić u Milićima.

Ples nadrealnih vizija

Poetski ključ prelomna je tačka u stvaralačkom procesu Darka Juroševića u kome svijet iskustvenosti rastaljuje svoju neposrednu pojavnost, svedenu na ravan jednoznačnosti i transponira se u duhovnu melasu koja usložnjava svoj značenjski kôd, sačuvani elemeti predmetnog, očuvani u tom značenjskom kodu, postaju sami sebi drugost, ponovo izvedeni iz ravni iskustvenosti, postaju metafora, kozmos ili još potpunije, postaje znak. To je trenutak, kako nas uči Rolan Bart, kada se umjetničko djelo posvjedočuje kao umjetnost. Jedan drugi semiotičar, Charles Sanders Pierce uspostavlja tročlanu jednačinu: znak – objekat – interpretant. Znak priziva sebi interpretanta i ukazuje na objekat koji se nalazi izvan samog znaka. I tako počinje govor o slici.

Slika “U ogledalu” je istinski podignuta do misterija. Ona je teško odgonetljiva i trebalo bi mnogo vremena da se samo deskribira sve što se u njoj nalazi. I sam bojeni sloj čini vidno polje mističnim, sa pigmentom zgusnutog žara koji se širi iz segmenta u donjem središnjem dijelu, koji asocira na grad i – polulučno se širi prema gornjem dijelu čiji se lijevi krak, u svome završnom dijelu, ojačava još jednim svjetlosnim mlazom koji stiže u slika izvan njenih okvira. Krajnji desni dio slike sa nekoliko grotesknih likova i dijelom ruke ogromnih prstiju, ima svoje osobno svjetlo, možda za nijansu zgusnutijim žarom. Čitavim prostorom slike razmještene su ljudske figure sa, uglavnom, grotesknom fabulacijom, sa naglašenim insignijama erotske istrošenosti.

Sliku bismo mogli nazvati freskom, datom u izduženom pravougaoniku. Njena autentičnost je neporeciva iako budi brojne asocijacije. Već svojim fizičkim određenjem ona podsjeća na čuvenu sliku Paula Gauguina “Odakle dolazimo? Ko smo? Kuda idemo?”. Čak i u samoj konfiguraciji uspostavljenih odnosa između pojedinih segmenata i u rasporedu ljudskih figura mogu se doslutiti određene podudarnosti.

Jedna od slika sa amblemom začudnosti jeste slika “Haos”. S njom se najviše približio poetici Fernanda Legera i njegovoj kubističkoj fazi. Likovi su formulirani sa punim volumenima predstavljenih dijelova tijela. U središtu kompozicije je glava razjapljenih čeljusti data u ohladnjelom tonu plave boje, zatim gornji dio ruke zaklopljene pesti, a na lijevoj strani je ženska glava u pospanom stanju, dok je trup tijela preobražen u spiralnu formu puža ispod kojeg se ukazuju, dosta lijepo izvajani donji ekstremiteti.

Jednoj je slici dao naziv “Psihopatija društva”. To je jedini put kad se u njegovom vokabularu našao leksem “društvo”. Na slici su predstavljene tri figure date u purpurnom tonalitetu, dvije su groteskno intonirane, dok je lice treće figure oblikovano u punom osvjetljenju lijepo izvajanog lica. Slika se čini kao da je segmentirana iz kompozicije “U ogledalu”.

Možda je najlirskija slika Darka Juroševića ona kojoj je, sa njenim saglasjem i dao naziv “Muizika”. Osnova je data u neboplavom tonaliteti koji zrači izuzetnom snagom iz pozadine i gradira se u niz pojačanih valera kada se useli u predmetni sloj slike. Svu lirsku mekotu je postigla na tilu kojim je prekriven torzo žene sa lijepo oblikovanim grudima i čitavim torzom koji se ukazuje u vidnom polju slike.

Posljednja slika na koju želimo skrenuti pozornost jeste slika sa naslovom “Sjećanje na Fridu Kalo”. U prvom planu je lik žene plementa lica, ali puna sjete, a iza nje, sa nekog imaginatnog jarbola spušta se draperija u čijim se naborima pojavljuju likovi koji su oblikovali njenu tragičku sudbinu.

Povučen u Miliće, svoje rodno stanište, aktivirajući svoju razbuktalu maštu i svoju razuđeni invenciju, Darko Jurošević preobražava svoje stvaralačke nemire, svoje emocije i svoje misaone preokupacije i, tako preobražene, prenosi na platna u zaumna i snovidovna stanja sa korištenjem niza produktivnih elementa modernog slikarstva u čijem se središtu smještaju nadrealne njegove vizije, ovijene poetskim akordima kao posljednjom instancom kojom osmišljava svoje traganje za čovjekovom istinom koja se skriva u čovjekovom biću.

Banjaluka.com