Objavljeno: 26. 5. 2014 u 16:00h
U četvrtak, 29. maja u Narodnom pozorištu Republike Srpske gostuje Teatar kabare Tuzla sa predstavom “Krojcerova sonata”. Pored ove predstave na repertoaru NPRS našle su se još dvije: ” Žiranti” i “Izgubljeni u Bruklinu”.
Komedija Marija Ćuluma, čiji su koautori Aleksandar Pejaković i Željko Stjepanović, nastala je u okviru dramaturške radionice na 15. “Teatar Festu”.
Scenograf predstave je Nevenka Milašinović, kostimograf Ivana Jovanović, dramaturg Branko Brđanin, lektor Milorad Telebak, a sufler i inspicijent Nada Galić.
Glumačke uloge pripale su Đorđu Markoviću, Radenki Ševi, Dragoslavu Medojeviću, Mirzeti Jakšić, Koviljki Šipki i Bošku Đurđeviću.
Radnja “Žiranata” smještena je u stan od 20 metara kvadratnih u kojem dva bračna para i jedna starica dočekuju Novu godinu.
Priča je zapravo komedija situacije u kojoj se u kontrapunktu ismijavaju teme lažnog prijateljstva i grupnog seksa. Radnju komada pokreće potreba za potencijalnim žirantima koji dolaze u goste i kao kontrauslugu za jemstvo traže „zamjenu partnera“, odnosno „sving”.
Autor predstave „Izgubljeni u Bruklinu“ je Džo Moler, a u režiji Vladimira Đorđevića. Scenografiju potpisuje Dragana Purković Macan.
U predstavi igraju Željko Erkić i Vladimir Đorđević, a dramatizaciju i scenario potpisuju Milan Gajić i Mario Ćulum.
Možda se i pronađem, ovo je Amerika, sve je moguće…” riječi su koje na početku predstave “Izgubljeni u Bruklinu“ izgovara glavni junak Džo Moler. Pronalaženje (posla, iskrene ljubavi i ponajviše sebe) je osnovni motiv cijele predstave, jer služi kao pokretač svih događaja u njegovom životu. Džo pripada onom dijelu srpske emigracije koji je, odrastajući na holivudskim filmovima, privučen sjajem i bogatstvom sa celuloidne trake u Americi potražio život sa sigurnim hepiendom. Ubrzo po dolasku, shvata da obećani život ni malo ne liči na scene sa bioskopskog platna.“
Riječ je o monodrami Vlade Keroševića, koju je po tekstu Lava Nikolajeviča Tolstoja, adaptirala Nensi Haris, a režirao Nebojša Bradić.
Riječ je o predstavi kojom je Vlado Kerošević obilježio 35 godina umjetničkog rada.
Brak je u savremenoj civilizaciji jedna ozbiljna institucija, koliko biološka, kao reproduktivna jedinica društva, toliko i socijalna kao osnovna ćelija cjelokupnog sistema, zajednice i organizacije zajedničkog života ljudi. Ta minijaturna društvena grupa, predstavlja niz složenih odnosa dvoje ljudi, muškarca i žene i zahtijeva ličnu toleranciju za uspješni opstanak – inače dolazi do raspada ponekad zlokobnog i tragičnog. Upravo o takvoj jednoj tragediji – ubistvu iz ljubomore – govori “Krojcerova sonata”.
Nema komentara
Prikaži komentare