Havana – Očaravajuća dama

Havana (ili La Habana), u kojoj živi više od dva miliona stanovnika, najveći je grad na karipskim ostrvima te političko, kulturno i privredno središte Kube.

Stari dio grada, La Habana Vieja, najbolje je očuvan španski kolonijalni kompleks na cijelom američkom području, a 1982. godine proglašen je svjetskom baštinom pod zaštitom UNESCO-a. Mnoge stare zgrade pretvorene su u muzeje, a u obnovu su uloženi milioni dolara.

Njeni stanovnici joj daju dušu: Jedan je pjesnik Havanu nazvao “hermosa dama”, što na španskom jeziku znači “očaravajuća dama”, a ona to zaista i jeste. Havana je poput stare ponosne dame naborana lica, koja više nema snage za šminkanje, ali pravilne crte odaju da je nekada bila prekrasna djevojka, najljepša u gradu. Njeni stanovnici daju joj dušu i govore svakoj pridošlici da Havana još dugo ne namjerava umrijeti.

Dok koračate ulicama stare Havane, prolaznici se smiješe, a nerijetko će pokušati s vama razgovarati. Iz svakog kafića čuju se ritmovi starog sona i novije salse, a svirači rade od 10 ujutro do kasnih noćnih sati. Ako čak i zaplešete na ulici, ne samo da vas niko neće čudno gledati, nego će vam se ubrzo i drugi pridružiti.

Očijukanje na svakom koraku: Nedaleko, uz samu morsku obalu, proteže se dugačko šetalište koje je i noću i danju glavno okupljalište mladih. Kuba je zemlja ljubavi jer, kao što se nerijetko može čuti od Kubanaca, ljubav je jedino što im Fidel Kastro nije mogao zabraniti ili oduzeti. Očijukanje je prisutno na svakom koraku, a komplimente možete primiti na ulici, u autobusu ili kojim god putem krenete. Noću se prijestonica pretvara u pravu pozornicu i svakih stotinak metara grupe od pet do deset muzičara sviraju i plešu za svoje i tuđe zadovoljstvo.

Kastro i Če Gevara: Najpoznatiji Kubanac na svijetu nije Fidel Kastro – to je Ernesto Gevara. Bliski Kastrov prijatelj, rođen 1928. godine u Argentini, vrlo rano počeo je čitati djela Marksa, Engelsa i Frojda. Zamrzio je kapitalizam i iznad svega “američki imperijalizam”. U gerilskom ratu protiv predsjednika Batista, Kastro je bio ideolog, a Če Gevara jedan od najboljih ratnih vođa i nemilosrdan prema simpatizerima svrgnutog predsjednika Batiste. U pokušaju da pomogne revoluciju u Boliviji i proširi marksističku misao, 1967. godine uhvatila ga je i strijeljala bolivijska vojska.

Danas je teško proći nekim kubanskim gradom, a da na majici, knjizi ili čak neboderu ne vidite njegov lik.

Povratak u prošlost: Krenete li sporednim ulicama, sigurno ćete pomisliti da ste zalutali u prošlost, u dobre stare pedesete godine, jer ćete naići na stare glomazne oldtajmre – automobile živih boja, pokraj čijeg podnožja obično vire dvije noge vlasnika koji po ko zna koji put pokušava spasiti svoje blago što hrani cijelu porodicu.

Na Kubi nema mnogo automobila i uglavnom su to stari automobili, koje bi kod nas još samo strpali u muzeje. Iako se zemlja nedavno počela otvarati i privreda se polako širi, država još drži većinu konaca u svojim rukama. To znači da sigurno nećete uspjeti lako potplatiti taksistu da vas vozi u smjeru koji mu nije dopušten. Strogo je određeno ko smije voziti turiste i na kojem području, a ako prekrše zabranu i pritom ih uhvate, čeka ih oduzimanje dozvole i ličnih dokumenata, a to za njih i njihovu porodicu znači glad.

Nabavka na knjižicu: Kubanci hranu još nabavljaju na knjižicu. Taj je način poznat i našim starima, ali svima je već iščeznuo iz pamćenja. Svaki mjesec Kubanci imaju pravo po izuzetno niskoj cijeni kupiti određenu količinu hljeba, brašna, soli, mesa i higijenskih proizvoda, što se bilježi u malu knjižicu. Ipak, ta količina hrane, predviđena za mjesec dana, prosječnom čovjeku nije dovoljna ni za 15 dana.

Prodavnice u kojima se kupuje za kubanske pesose jeftine su, ali uglavnom poluprazne, a prodavnice u kojima se roba kupuje za dolare prodaju gotovo sve.

Život od ljubavi i muzike: Cijene su nedostupne običnim ljudima jer prosječna mjesečna plata na Kubi je nekoliko desetina dolara. Zbog toga ljudi smišljaju različite načine preživljavanja i, uprkos velikoj kontroli države, uspijevaju zaraditi “na crno”. Oni koji u tome ne uspiju ili nemaju rodbinu u nekoj od razvijenijih zemalja, koja im može poslati dodatni novac, osuđeni su na gladovanje.

Upravo zato mnogi kažu da se na Kubi bukvalno živi od ljubavi i muzike.

Kuba je jedno od posljednjih utočišta socijalizma u svijetu. Uprkos svim nedaćama strogog sistema, ljudi u toj predivnoj zemlji još nisu izgubili entuzijazam i vjeru u bolju budućnost. Neizmjerna gostoljubivost, srdačnost i otvorenost odlikuju sve stanovnike te prekrasne zemlje.

Grad Havana

POVRŠINA: 728.26 km2

BROJ STANOVNIKA: 2.141.993

DRŽAVA: Kuba

KLIMA: tropska klima

Izvor: Nezavisne novine