Žene su rođene da se prejedaju

Najnovije istraživanje otkriva da su ženski mozgovi biološki programirani tako da organizmu šalju signale da bi trebalo da unose više hrane nego što je neophodno za puko preživljavanje, pa čak i po cijenu bulimije.

Elegantno popunjene dame ne bi trebalo da se nerviraju oko ponekog grešnog zalogaja omiljenih grickalica ili slatkiša. Ako je vjerovati najnovijoj studiji, bilo da pate od bulimije ili ne, one su jednostavno genetski predodređene da mnogo jedu.

Naučnici su analizirali ponašanje glodara i primijetili da ženke unose daleko više namirnica od mužjaka. Za njih ovo je predstavljalo dokaz da prekomjerno uživanje u hrani nije nužno posljedica stresa ili kulture izobilja, već da mora da postoji nešto u samom organizmu što pojedine pripadnice nježnijeg pola tjera da noću prekopavaju po frižideru.

Kod ljudi, “bolest nekontrolisanog prežderavanja”, poznatija kao bulimija, češća je čak za deset puta kod žena nego kod muškaraca.

– Najveći broj teorija objašnjava ovaj poremećaj ishrane kroz prizmu kulturoloških i psiholoških pritisaka kojima su djevojčice, djevojke i žene izloženije nego muškarci. Naša studija sugeriše da postoji mogućnost da bi u opsesivnom prejedanju značajnu ulogu mogli da igraju i biološki faktori. Ženke pacova ne nalaze se pod konstatntnim stresom da se po svaku cijenu mora biti mršav, kojim su svakodnevno bombardovani ljudi, a opet su u stanju da unose u sebe hranu sve dok im ne bude muka – objašnjava autorka istraživanja, fiziolog Keli Klamp sa Državnog univerziteta u Mičigenu.

On smatra da opsesivno prejedanje može da se dovede u vezu sa prirodnim receptorima u mozgu koji su zaduženi za nagrađivanje i kažnjavanje. Jedna od prirođenih nagrada koje naš organizam prepoznaje jeste hrana bogata šećerima i zasićenim mastima, koja ne samo da izaziva osjećaj sitosti, već i lučenje hormona sreće. Na ovaj način, poput uživaoca droge, osoba postaje zavisnik od osjećanja zadovoljstva koji mu donosi svaki progutani zalogaj.

– Po svemu sudeći, postoji biološka razlika u građi muškog i ženskog mozga i zato je važno da proučimo koji su to mehanizmi i faktori rizika za javljanje bulimije, kako bismo mogli da u budućnosti kreiramo lijekove i pomognemo ženama koje se bore sa poremećajima ishrane – zaključuje profesorka Klamp.

Izvor: Telegraf.rs