Zašto smo nepovjerljivi u vezi?

Ljubomora čuva i razara ljubav. Nedostatak samopouzdanja i potreba da budemo voljeni najznačajniji su pokretači ovog neprijatnog osjećanja. Ponekad je sumnja realno izazvana i tada može da nam posluži da preispitamo šta nas je dovelo do problematične situacije.

Mnogi misle da je normalno da u nekim situacijama osjećamo ljubomoru, međutim, istraživanja pokazuju da je upravo ona uzrok završetka veza i brakova. Psiholozi ističu da su najljubomorniji oni koji imaju potrebu da uvijek budu voljeni i zbog toga stalno sumnjaju u sve dokaze ljubavi koje dobijaju.

Ova emocija uglavnom je odraz nesigurnosti i prevelikog straha da ne izgubimo osobu koju volimo. Najvažnije je kako reagujemo kada nas to neprijatno osjećanje obuzme, kažu stručnjaci, ali i to koliko smo ljubomorni. Jer, malo ljubomore ukazuje na strast, ali ukoliko je pretjerana, u pitanju je bolest koja razara ljubav.

“Ljubomora uvijek podrazumijeva troje i predstavlja strah da će neko doći i uzeti nešto što je naše. Iako je najčešće i najprihvaćenije mišljenje da je ona simptom emotivne nestabilnosti, postoje i druge situacije kada je dinamika veze takva da jedan ima određene nesvjesne porive da izaziva ljubomoru partnera. Postoje i parova kod kojih veza počiva na ljubomori zbog toga što vjeruju da je upravo ona znak ljubavi. Ovo je pogrešno uvjerenje koje ne vodi zdravim i kvalitetnim partnerskim odnosima, iako veliki broj ljudi proživi život vjerujući u ljubomoru”, objašnjava Jelena Orlandić, psiholog i psihoterapeut O.L.I. metode.

Kada obično nastaje ljubomora i kako se razvija?

“Ova emocija javlja se onda kada se zbog nečeg ili nekog, svjesno ili nesvjesno, osjetimo nesigurno i ugroženo. Najveći problem leži u tome što takvo osjećanje najčešće nije realno. Iako uglavnom nemamo pravi razlog za brigu, ono postoji u nama, nagriza nas i veoma često zbog toga plaćamo veoma skupu cijenu. U vezi ili braku, ljubomora može da bude prisutna od samog početka i tada je zasnovana na ideji da ona znači ljubav. Ukoliko se javi kasnije, onda se razvija polako i hrani se nagomilanim frustracijama, nezadovoljenim potrebama, omalovažavanjima i ponižavanjima, osjećanjem manje vrijednosti. Ponekad kada osoba nije sigurna u sebe veoma je malo potrebno da se ovakva osjećanja podstaknu. Postoje čak i situacije u kojima ljubomora nastaje uprkos trudu da partnera ubijedimo da vrijedi i da je voljen. Nesigurnost ne mora da bude vezana samo za odnos sa partnerom, već i za posao ili izgled.”

Koji faktori najviše utiču na ljubomoru?

“Obrasce ponašanja, posebno u partnerskim odnosima usvajamo jako rano, u prvih nekoliko godina života i poruke koje tada primimo, ono što tada naučimo da je ljubav, primjenjivaćemo cijelog života. Ukoliko smo naučili da ne volimo sebe ili da nismo dovoljno dobri, ljubomora neće biti daleko. Jedan od načina da se ovo promjeni je psihoterapija, odnosno osvješćivanje od tih obrazaca ponašanja i mišljenja. Jer, svako od nas ima nešto dobro u sebi i zaslužuje da bude voljen. Takođe, da li je neko manje ili više ljubomoran, osim ličnih obrazaca, određuje u određenoj mjeri i kultura.”

Čini se da nedostatak sampouzdanja najviše utiče na to koliko smo sumnjičavi i nepovjerljivi u vezama?

“To je najznačajniji i najosnovniji pokretač ljubomore. Kada nismo sigurni u sebe, nećemo biti sigurni ni u one koji su oko nas. Osjećanje da nismo dovoljno dobri, da nešto ne radimo kako treba ili da prosto ne izgledamo dovoljno dobro, da nismo dovoljno uspješni u poslu ili nismo sposobni da ispunimo ono što se od nas očekuje, dovešće do osjećanja neadekvatnosti, frustracije i bola. To znači da ne vjerujemo sebi, a onda ne možemo vjerovati ni onom drugom. Kada lažemo sebe, bićemo potpuno uvjereni da nas i drugi lažu. Nedostatak povjerenja u partnera može biti samo malo iskrivljena slika nepovjerenja u sebe. Jer, tu osobu smo sami odabrali, pa iz toga slijedi da nemamo povjerenja u naš izbor. Sumnja i nepovjerenje su odlični načini da svoju vezu dovedete do kraja i to tako da prije toga sebe prilično namučite. Mnogo je bolje da se potrudite da razumijete zašto ne vjerujete partneru. Da li to ima veze sa onim što osjećate prema sebi ili sa nečim konkretnim, odnosno sa njegovim ponašanjem. Preispitivanjem sebe i iskrenim razgovorom sa partnerom možete razriješiti problem i postati bolja osoba.”

A kada je ljubomora opravdana?

“Onda kada je realna. Jedan od primjera je kada je svima, a ne samo vama očigledno da se nešto dešava. Međutim, ljubomora najčešće nije racionalna emocija i bila opravdana ili ne vi ćete je osjećati. To ne mora da bude ništa strašno, sve dok njen intenzitet nije takav da vas natjera na iracionalna i agresivna ponašanja. Onda kada osoba počne da ograničava slobodu svog partnera, kao što su viđanje sa prijateljima, komunikacija sa kolegama, izlazak iz kuće, bavljenje poslom ili sportskim aktivnostima, to može da bude znak za uzbunu i sasvim sigurno indikator da je ljubomora pretjerana. Ipak, ima i situacija u kojima je, kada je umjerena, partnerima znak da su voljeni. Problem nastaje onda kada se pređe ta tanka granica između zaštite i brige za svog partnera i kada se pojam ljubavi pobrka sa pojmom posjedovanja ili ograničavanja. Svako od nas mora sam da nađe mjeru koja mu odgovara, kao i partnera sa sličnim stavovima.”

U kojim situacijama treba kontrolisati ljubomoru?

“Onda kada naša reakcija i ponašanje može da ugrozi drugog. Napad „ljubomornog bijesa“ može da bude opasan, da dovede do gubitka kontrole i nekih neracionalnih postupaka. Ovdje su u pitanju ekstremne situacije kada su emocije izuzetno jake i kada je racionalno rasuđivanje djelimično ili potpuno ugroženo. Većina ljudi ne dolazi u ovakve situacije. Međutim, u nešto blažoj varijanti mnogima se dogodilo da izgube kontrolu i da uđu u verbalni sukob sa svojim partnerom na nekom socijalnom dešavanju, pred prijateljima, rođacima… To su situacije koje mogu biti neprijatne svima i partnerima i onima koji su prisutni. Probleme u vezi treba rješavati „hladne glave“ i iza zatvorenih vrata. Pored ugrožavanja odnosa sa samim partnerom, mogu se ugroziti i odnosi sa prijateljima, porodicom, kolegama, ili bilo kim ko je odabran da bude neka vrsta „publike“ ljubomori.”

Može li nam sumnja ponekad, ipak “otvoriti oči”?

“Ukoliko nam nije svojstvena, ukoliko to nije tipičan način našeg ponašanja, onda kada se javi u veoma jakom intenzitetu, ljubomora može da bude signal da se nešto dešava. Postoje i situacije kada je stvarno i realno izazvana i tada nam može poslužiti da preispitamo šta nas je dovelo do ponašanja koje je netipično za nas i do osjećanja koje imamo. Može da bude znak da je vrijeme da pričamo iskreno sa partnerom i da se zapitamo da li imamo probleme u vezi koje smo ranije ignorisali, „gurali pod tepih“, vjerujući da će nestati ako ne obraćamo pažnju na njih. Ako utvrdimo da je partner imao cilj da nas napravi ljubomornim, trebalo bi da porazgovaramo sa njim i vidimo šta ga je navelo da to uradi. Možda se, na primjer, osjeća zapostavljeno, smatra da mu ne posvećujemo dovoljno vremena, pažnje, emocija…”

Na koji način možemo da se suočimo sa ljubomorom i prevaziđemo taj neprijatan osjećaj?

“Potrebno je da preispitamo ljubomoru u sebi i da utvrdimo njene stvarne uzroke. Ukoliko nam partner objektivno ne daje povoda za nju, ali je mi ipak snažno osjećamo, moramo se zapitati šta leži u njenoj osnovi. Veoma je teško biti objektivan u takvoj situaciji, jer nam se naši razlozi za ljubomoru čine potpuno opravdanim. Zato bi bilo dobro da o tome pričamo sa nekim ko nije pristrasan i ko će nam omogućiti da budemo objektivni. Priznavanje sopstvenog osjećanja nesigurnosti, doživljaja da ne možemo biti voljeni nije lako ni prijatno, ali je jedini put ka razumijevanju našeg ponašanja, a često i za očuvanje veze.”

A kako treba da se ponaša osoba koji trpi ljubomoru?

“Nikako ne smije da ignoriše to što se događa i da se nada da će proći samo od sebe. Važno je da pokuša da priča sa partnerom, da u razgovoru uvidi da li neki od njegovih argumenata djeluju razložno i da li u njenom ponašanju postoji nešto za šta je odgovorna. Naravno, sve se ovo odnosi na normalne veze u kojima se partneri iskreno vole, poštuju i žele da rade na svom odnosu. Osoba koja trpi ljubomoru treba da pokuša da pomogne partneru da bolje razumije razloge ovakvog ponašanja i načine na koje ona može biti prevaziđena i riješena. Ponašanje u kome će ograničiti sopstvenu slobodu i pristati na partnerove emotivne ucjene neće donijeti ništa dobro. Ukoliko iskren razgovor ne uspije, čak i poslije više pokušaja, a ponašanje partnera uslijed ljubomore postane previše agresivno, bilo verbalno, bilo fizički, i ukoliko se osoba koja trpi ljubomoru osjeća kao da živi u zatvoru, tada je vrijeme da se razmisli o prekidu veze.”

Kako reaguju muškarci a kako žene?

“Istraživanja pokazuju da će žene mnogo veći problem imati sa time da je njihov partner poželio drugu ženu, dok će muškarci imati mnogo veći problem sa samim činom prevare. Djelimično objašnjenje ovoga može biti u biologiji, jer muškarac koji je poželio drugu ženu neće biti zainteresovan da učestvuje u brizi o potomstvu. Ukoliko je žena zaista prevarila svog partnera, muškarac će imati sumnju u očinstvo. Načini pokazivanja ljubomore, s druge strane, veoma su slični. I muškarci i žene, ukoliko sumnjaju u svog partnera imaće „ljubomorne ispade“. Dolaziće do svađe i optužbi ukoliko je ljubomora pretjerana”, kaže Jelena Orlandić.

Posesivnost?

“Ljubomora je strah da će nas voljena osoba napustiti, da ćemo je izgubiti, dok posesivnost nosi sa sobom ideju da mi određenu osobu posjedujemo i podrazumijeva nedostatak ljubavi i saosjećanja prema partneru. Neko ko osobu sa kojom je u vezi smatra za svoje vlasništvo, ponašaće se kao da je ona objekat. Posesivnost znači i nedostatak poštovanja, neuvažavanje da partner ima pravo na svoje mišljenje, osjećanja, pravo da raspolože sa svojim životom, pravo na slobodu da se kreće i odlučuje u svoje ime onako kako smatra da je najbolje. Posesivna osoba težiće da svog partnera izoluje od drugih i ponašaće se u većoj ili manjoj mjeri kao da je njeno neotuđivo pravo da donosi sve odluke umjesto njega”, ističe Jelena Orlandić.

Izvor: Novosti.rs