Svaki deseti par spasi brak

Brak nije sinonim za holivudski film, kako neki zaljubljeni smatraju prije stupanja u bračnu zajednicu, već za dugometražni film u kojem se lijepe i srećne epizode ponekad smjenjuju s periodima problema.

Da bi se uspješno učestvovalo u bračnom maratonu, psiholozi i socijalni radnici kažu da je važno da se par nauči nositi s problemima, teškoćama i krizama. Mnogo parova smatra da je ljubav dovoljna garancija da se brak odvija po scenariju “i živjeli su srećno i zadovoljno do kraja života” i da će se “nekako snaći” u zajedničkom životu. Ipak, da nešto ne štima, pokazuje sve više razvoda, a neki se na takav potez odluče i prije prve godišnjice izgovorenog “da”.

Vanbračne paralelne veze jednog od partnera, problem zavisnosti od psihoaktivnih supstanci i alkoholizam, različiti obrazovni i socioekonomski status bračnih partnera, nezaposlenost i siromaštvo, neostvarena očekivanja u bračnoj zajednici pa i monotonost, kako kažu stručnjaci, najčešći su motivi za postupak razvoda braka. Ali svako razmišljanje o raskidu braka ne završi razvodom jer u tome važnu ulogu odigra proces mirenja, te bračna savjetovališta. Mirenje je dio procesa medijacije, a njegov osnovni cilj jeste sprečavanje razvoda, kroz pomirenje supružnika i rješavanje konflikata i problema koji su doveli do tužbe za razvod braka.

Mirenje kao zakonska obaveza

Naime, prije razvoda po zakonskoj obavezi svaki bračni par sa zajedničkom maloljetnom djecom mora da kod nadležnog organa prođe kroz postupak mirenja. Iako se cifra od 10 odsto parova koji su poslije postupka odustali od prekida bračne zajednice možda čini zanemarljivom, stručnjaci naglašavaju da nije, te da to nije bez razloga zakonska obaveza.

“U ovoj godini, zaključno s petim mjesecom, u Centru za socijalni rad u Banjaluci imali smo 149 bračnih parova sa zahtjevom za sprovođenje postupka mirenja. Za prošlu godinu ta brojka je iznosila 258 osoba. Na drugoj strani imamo još jednu stavku, a to je usluga bračnog savjetovališta, gdje nam se obratilo 55 lica u ovoj i njih 122 u prošloj godini. Ova oblast naizgled jeste bliska miridbi, ali se ipak dosta razlikuju”, kazali su iz Centra za socijalni rad Banjaluka.

Starosna lepeza bračnih partnera koji se odlučuju na razvod je veoma široka i kreće se od ljudi u dvadesetim pa čak i do onih koji su prešli sedamdesete godine. Ali, kako kažu, definitivno je najveći broj bračnih partnera u srednjim godinama, u starosnoj dobi od 30 do 35 godina.

Branko Đ. (34) iz Banjaluke, koji je svoj brak okončao nakon nepunih pet godina, kaže da su on i supruga pokušali da se pomire u više navrata, ali kada su vidjeli da ne vrijedi ostajati u lošem braku zbog djeteta, koje je više patilo dok su bili zajedno, nego sada, stavili su tačku na to poglavlje života.

“Pokušavali smo da se mirimo, kako sami, tako i po savjetovalištima, ali nije vrijedjelo. Sada dijete ima dva zadovoljna i srećna roditelja koji ga obasipaju pažnjom i ljubavlju, a tada nije imao nijednog”, kazao je Branko Đ.

On je dodao da je njegovom propalom braku “kumovala” kombinacija više faktora.

“Bili smo mladi i zaljubljeni kada smo se uzeli, tako da nismo razmišljali racionalno već emocijama, nakon toga je došao krizni period što se tiče finansija, a na kraju i uplitanje roditelja i sa jedne i sa druge strane. Svađe su učestale, a ljubav se gasila”, kazao je on.

Sudar normi

Srđan Dušanić, psiholog i profesor, objašnjava da sudar tradicionalnih normi i realne situacije mnogo utiče na razor brakova.

“Generalno su se okolnosti u društvu promijenile. Imamo sukob tradicionalnih normi i realnosti, očekujemo da žena u skladu s tradicionalnim normama bude potčinjena, a realna situacija je mnogo drugačija. Proces ženske emancipacije je odavno nastupio i promijenio mnoge stvari. U takvoj situaciji postoje tri scenarija, da se žena slomi i pristane na te uslove, da muškarac shvati da je došlo drugo vrijeme i da se mora promijeniti ili da svaki dan bude rat u kući”, kazao je Dušanić.

Ovaj psiholog je naglasio važnost bračnog savjetnika u očuvanju porodice.

“Bračni savjetnici mogu pomoći da ljudi jasnije uoče neke stvari. Ta treća osoba, a pritom i stručno obučena, realno vidi sve njihove zablude, pogrešna mišljenja i postupke. Nekada jednostavno i nema realnog problema, nego je u pitanju sitna kriza u braku, a rasturati brak radi nečega što nije strukturalno je užasno. Tu je savjetnik da ih ohrabri i pomogne im da prebrode krizu”, rekao je Dušanić.

Leona T. iz Mostara nam je ispričala da su njene svađe sa suprugom učestale kada se rodilo dijete, jer su umjesto da budu presreći, počeli da se svađaju ko koliko ustaje preko noći da uljulja bebu, a ona je takođe počela da zamjera mužu ako malo kasni sa posla i slično.

“Naša bliskost je tada počela da slabi. Kada smo jednu noć počeli toliko da vičemo jedno na drugo da je beba bukvalno vrisnula u snu, shvatili smo da je vrijeme da odemo kod bračnog savjetnika. Išli smo duže vrijeme na savjetovanje, a na kraju smo pronašli, na sreću, recept kako da se opet posvetimo jedno drugome i da nađemo vremena za naše lijepe, zajedničke trenutke. Zamolimo sada ‘baka servis’ da uskoči, a nas dvoje izađemo na večeru ili odemo na koncert”, ispričala je Leona.

Kako terapija pomaže

Aleksandar Milić, psiholog iz Banjaluke i vlasnik savjetovališta, kazao je da stručan i obučen psiholog vrlo lako može da pomiri ljude koji su i sami odlučili da to žele i uvidjeli da u njihovoj vezi postoji problem.

“Obično je nesklad između bračnih parova uslovljen unutrašnjim neskladom oba partnera, gdje se radi o neskladu potreba i realnog stanja, nakon čega tu svoju frustraciju osoba prenosi na partnera i vezu, te u njima traži krivca. To je početna faza poslije koje dolazi do generalnog pada kvaliteta razgovora, interaktivnih vrijednosti, razumijevanja i podrške. U isto vrijeme raste netrpeljivost, i tu većinom odlučuju da tako više ne mogu zajedno, pa ili idu na savjetovanje ili se razilaze”, naveo je Milić.

Kako objašnjava, u psihoterapiji se prvo radi pojedinačna procjena partnera, nakon toga se radi na pozitivnim i negativnim osobinama jednog i drugog partnera, kako bi shvatili gdje su greške, te šta je ono pozitivno na šta treba da se fokusiraju.

“Nažalost, opterećenje svega ovoga se prenosi na djecu, koja tu ispadaju štetnici, koji proživljavaju te svađe, koje znaju biti dosta teške zbog visokih emocija, zbog čega znaju imati velikih problema u odrastanju. Većinom su krize kod mladih parova, iako ih ima i kod brakova s nešto više staža”, istakao je Milić.

Razvod teška odluka

Ukoliko nekom paru ipak razvod izgleda kao konačno rješenje, stručnjaci kažu da treba dobro razmisliti i pogledati spisak stvari prije konačnog prekida. Posebno je teško ako bračni par ima djecu, koja treba da budu na prvom mjestu i koja teško podnose takvu situaciju u porodici kao utočištu.

“Pokušajte da razgovarate s partnerom i dogovorite se da i u slučaju razvoda oboje nastavite da brinete o djetetu/djeci. Takođe, djeca ne smiju biti uključena u vaše svađe”, kažu psiholozi i sociolozi.

Takođe, podjela finansija i imovine može biti mučnija od samog razvoda braka. Najbolji scenario je dogovor s partnerom i ravnopravna podjela imovine stečene u bračnoj zajednici. Ipak, često se dešava da jedan ili oba partnera “zatežu” kada su finansije u pitanju, što rezultira sudskim postupkom, koji može trajati dugo.

Nemojte se začuditi ukoliko od prijatelja čujete neku “dobro čuvanu tajnu” ili ružne riječi koje dolaze od vašeg partnera. Praksa je pokazala da partneri tokom razvoda braka vole da iznose “prljav veš” onog drugog pred prijateljima i porodicom. Na taj način žele da povrijede supružnika i izazovu njegov bijes ili da ga drugi smatraju za krivca.

Razvod braka podrazumijeva apsolutno i konačno razdvajanje partnera. “Pokušajte da zamislite svoj život bez partnera, da li vam to stvara osjećaj olakšanja ili nelagode. Unutrašnji osjećaj najbolji je pokazatelj vaših osjećanja. Ukoliko i dalje volite svog partnera, pokušajte da razgovarate i izgladite stvari. Ali, ukoliko se u braku osjećate nesigurno, poniženo i konstantno brinete za svoju bezbjednost – to je jasan znak da morate okončati takav brak”, kažu psiholozi.

Izvor: Nezavisne