Šta je ljubav?

Ljubav je, kažu psiholozi, osjećanje zasnovano na emocionalnom vezivanju za određenu osobu. To znači da nam je onaj koga volimo važan i da sa tom osobom imamo blizak i topao odnos.

Dakle, kada ne bi bilo ljubavi ljudi bi bili otuđeni jedni od drugih, zbog čega ljubav nema alternativu.

Da li ste znali šta sve utiče na naš doživljaj ljubavi? S obzirom na to da je ljubav kulturološki fenomen koji je u vezi sa socijalnim okruženjem, na to kako i koga ćemo voljeti, utiče mnogo toga: porodica, obrazovanje, vjeroispovijest, političko uređenje, umjetnost, mediji…

Takođe, i jezik igra ključnu ulogu. Neko je jednom rekao da smo postali svjesni ljubavi tek kada smo imenovali to osjećanje. Dakle, retorika je potrebna kako bi se određene emocije prenijele do “srca ka mozgu”.

Psiholozi kažu i da je ljubav i svojevrsna slabost, kao što je, na primjer, strah od zmija ili visine. To objašnjavaju tako što kažu da su naša emotivna osjećanja “otporna na logične argumente”, naročito kada smo zaljubljeni. To su oni trenuci kada naš intelekt više ne može da kotroliše naše emocije.

Samerset Mom, engleski pisac, je rekao da je ljubav “evolutivni aparat” koji nas, zapravo, primorava da produžavamo našu vrstu.

Slično je razmišljao i psiholog Lorens Kasler koji je rekao da je “ljubav samo sastavni dio naše potrebe za seksom”.

Zapadno puritansko društvo je seks pretvorilo u tabu i zbog toga sada koristimo ljubav kako bismo racionalizovali naše seksualne potrebe.

“Ljubav je i dokaz inteligencije, jer čovjek bez ideja i prostak bez vaspitanja ne mogu biti zaljubljeni, pošto je ljubav najveća mudrost i najfinija duševnost”, napisao je Jovan Dučić u knjizi “Blago cara Radovana”.

“U ljubavi ima mnogo bola, nereda i nepravde, ali ljubav je tako tajanstvena stvar da i to možda samo tako izgleda pred našim površnim i nesavršenim sudom. Snaga i veličina ljubavi, koju nikad dovoljno ne poznajemo, možda je tolika da se i to što nama izgleda kao bol, nered i nepravda ispravlja i popravlja negde, na nekom višem planu koji mi ne vidimo”, Ivo Andrić

Izvor: Mondo.rs