Magična moć riječi

Kada riječi treba mjeriti, kada ih štedjeti, a kada je najbolje nešto prećutati.

Mnogo bi više trebalo da pripazimo na svoje riječi, bar kada već zađemo u godine. Kada bi riječi bile kratka vijeka kao što je zvuk koji ih je izgovorio!

Ali one često žive godinama, kao sramne rane bole i truju život – riječi su našeg nobelovca Iva Andrića.

Jezik je oštriji od mača, jer riječi su kao nevidljivi noževi, sijeku duboko a rane zarastaju sporo. A odapetu strijelu i izgovorenu riječ teško je vratiti, kaže jedna indijska poslovica.

Sjetite se samo koliko puta vam se desilo da zažalite što ste izgovorili nešto što niste željeli, jer vam je jezik bio brži od pameti? I koliko je ponekad teško to da ispravimo. Kao što nas teške riječi mogu povrijediti, tako nas nečije riječi podrške mogu podići, pa se često može čuti kako su nekome dale snagu, podstakle ga da krene dalje i promijenile mu život.

Jer, riječi pokreću energiju koja u sebi krije veliku moć, a o tome šta sve mogu riječi koje svakodnevno izgovaramo, za „Život Plus“ govori psiholog doc. dr Mirjana Vuksanović.

– Postoje vrata koja ništa ne može otvoriti, ali i ona najteža će sigurno daleko lakše otvoriti lijepa riječ nego bilo kakva sila. Čovjekova je iskonska potreba za dobrom, kvalitetnom komunikacijom. Čak i osobe koje naizgled djeluju grubo, čeznu za nježnošću i za lijepom riječi, za nečijim toplim pogledom i prijateljskim osmijehom. Komunikaciju ne čini samo ono što smo izgovorili, tzv. verbalna komunikacija, ona postoji i onda kada ćutimo. To znači da je svaka stvar koju uradimo, ili ne uradimo, kažemo ili ne kažemo, pokažemo ili probamo da sakrijemo, zapravo poruka koju šaljemo drugima. Neverbalna komunikacija je i pogled, pokret, osmijeh, uzdah, ali i njihovo odsustvo.

Često kažemo ono što ne mislimo. Da li su naše misli važnije od naših izgovorenih riječi?

– Naše riječi nisu uvijek u skladu sa našim mislima. Kada smo povrijeđeni u stanju smo da osobi koja nas je povrijedila svjesno i namjerno izgovorimo nešto ružno što o njoj zapravo ne mislimo, želeći da i ona doživi bol koju smo mi doživjeli. S druge strane, dešava se da nekoga hvalimo, govorimo o njegovim vrijednostima u koje iskreno ne vjerujemo, da mu laskamo. Nekada je to u želji da ga ohrabrimo i damo mu osjećanje vrijednosti, u prijateljskoj namjeri, a nekad je riječ o laskanju sa ciljem da se pribavi neka korist za sebe. Riječi su važne, jake, ostavljaju trag, i kada su napisane i kada su izgovorene. Sa njima treba oprezno postupati, mjeriti ih i ne rasipati. Ako ih izgovorimo, treba da budu iskrene, istinite i u skladu sa našim mislima. Ako bi ono što mislimo duboko povrijedilo neku osobu ili bi nas dovelo u neprijatnu situaciju, a postoji mogućnost da prećutimo bez posljedica po bilo koga, onda treba prećutati.

Ostavljaju li grube riječi dublji i trajniji trag od lijepih riječi?

– Grube riječi mogu da ostave dubok, bolan i trajan trag u našoj duši. I lijepe riječi mogu dugo da odzvanjaju u nama, da nas vesele, da nam daju krila, i da ih dugo pamtimo. Koje će riječi ostaviti dublji trag zavisi od toga koja ih je osoba izgovorila, u kojim okolnostima i koliko su značajne posljedice izrečenog za naš emotivni život i život uopšte. Govoreći o prejakoj riječi, naš veliki i tragično stradali pjesnik Branko Miljković napisao je: „Ubi me prejaka riječ“, što je i uklesano na njegovom grobu.

Značajno je kakva je osoba kojoj su riječi upućene – optimistične i vesele prirode kraće će pamtiti bolne riječi i lakše će ih preboljeti od pesimističnih i svojim životom nezadovoljnih osoba.

Da li u životu bolje prolaze oni koji preozbiljno shvataju sve što im neko kaže, ili oni koji tome pristupaju površno?

– Krajnosti nikada nisu dobre. Zrela osoba će skoro uvijek moći da procjeni ozbiljnost svojih i tuđih riječi i postupaka, kao i posljedica koje slijede. Pretjerana tzv. ozbiljnost i strogost govore o rigidnosti, neelastičnosti, nedostatku smisla za humor i za površnu komunikaciju. Olako prelaženje preko tuđih riječi može svjedočiti o površnosti, infantilnosti i neodgovornosti. Naravno, nema univerzalnih pravila, sve zavisi od okolnosti u kojima se osoba nalazi i od strukture njene ličnosti, kao i od značaja izrečenog u smislu posljedica prihvatanja ili ne prihvatanja tuđih riječi, ocjena, savjeta…

Koliko smo otporni na laskanje i šta je u osnovi te potrebe?

– Laskanje je vid manipulativnog ponašanja. Laskavac očekuje nešto od nas, neku uslugu, ili prosto želi da dio „sjaja“ sa objekta laskanja obasja i njega, a sa ciljem da dobije na važnosti u sopstvenim očima i/ili u očima drugih ili da ostvari neku materijalnu korist. Laskanje nije iskreno, za razliku od iskrenog poštovanja i divljenja koje se izražava kroz komplimente. Svaka osoba ima potrebu da izaziva poštovanje, prijateljstvo i ljubav okoline. Zrela i samosvjesna osoba, zadovoljna sobom, lako će razlikovati komplimente od laskanja, a ono prija nedovoljno samopouzdanim, iskompleksiranim i nesigurnim osobama da im „podigne“ sliku o sebi. Pohvala i pažnja godi svakom ljudskom biću, a odmjereni i iskreni komplimenti svakome će uljepšati dan, i onome ko kompliment daje i onome ko kompliment prima.

Da li je komunikacija između partnera na neki način mjera kvaliteta njihovog odnosa?

– Šta i kako kažu, šta i na koji način prećute i šta iskažu na neverbalni način, tonom glasa, pokretom, mimikom, sve su to odrednice partnerskog odnosa. Komunikacija iz perioda udvaranja gotovo uvijek se značajno razlikuje od komunikacije iz perioda zrele veze ili iz perioda braka. Razlika ima svoje korijene u razlici između zaljubljenosti i ljubavi. Zrela ljubav, koja slijedi nakon zaljubljenosti, vidi i vrline i mane objekta ljubavi i spremna je da ga prihvati takvim kakav on jeste. Izraz je ljubavi izbjegavati ponašanja koja emocionalno i moralno povređuju našeg partnera. Lijepe riječi, pohvale i komplimenti, zagrljaji, dodiri i topli pogledi obogatiće svaki brak i vezu.

Kaže se i da to kako ćutimo dosta govori o partnerskom odnosu?

– Neverbalno, kao i verbalno, možemo pokazati ljubav, mržnju, ravnodušnost, sve ostale emocije i raspoloženja. Često pogled i ton glasa govori više od riječi. Kada su izgovorene riječi i neverbalni izraz u neskladu, treba vjerovati ovom drugom, jer je manje pod kontrolom mehanizma ličnosti.

Izvor: Novosti