Imate li ljubav iz prošlosti o kojoj još ponekad mislite? Čak i ako je prošlo 5,10,20 godina

Mnogo je faktora koji utiču na to da neki partner iz prošlosti dobije epitet “neprežaljeni”, međutim, kada se saberu svi, da li je zaista bitno to što je bio lijep, nježan, imao “ono nešto”, kada je gotovo? Zašto je tako teško nastaviti dalje?

– Životna situacija u kojoj je žena u “sretnoj” vezi-braku, a misli, želje, osjećanja su još u bivšoj vezi, mogu se definisati kao zastoj. Kada je neko drugi u pitanju, mi lako uočavamo da je to problem koji treba hitno rješavati, čak možda jasno vidimo i kako se rješava – kaže psiholog iz Srbije Ljiljana Jerinić.

Ona ističe da kada smo mi sami u pitanju, dešava se da radije posežemo za mehanizmima odbrane, kontaminacijama, samoobmanama, produžavajući, čak “njegujući” zastoj. Ako nam tada neko predoči da smo u zabludi, osjećamo se ugroženo i uznemireno.

Međutim, zastoj “skupo” plaćamo, kaže Jerinić, jer za održavanje obmana, zabluda, pogrešnih uvjerenja, trošimo veliku energiju. Paradoks je da se najviše trošimo “ne radeći ništa”, “gurajući stvari pod tepih”.

ALI, JA NjEGA VOLIM!

Agonija ovog tipa nekada dosegne i dvocifreni broj godina, a uglavnom je pospješivana uticajima iz okoline, filmovima i knjigama sa tematikom o ljubavi koja pobjeđuje sve, i poslije 20 godina.

Naravno, dodajmo tome neku znatiželjnu drugaricu, energetskog vampira koji voli da se hrani tuđom patnjom, i eto nam kompletnog ličnog debakla i promašenog života.

Jer ljubav, sama po sebi nije patnja i odbijanje suočavanja sa sadašnjošću, a sve zarad gajenja neke uvele iluzije.

Natalija Dević, književnica ima o ovome decidiran stav:

– Gubljenje vremena u umišljenoj patnji, dolazi iz tvrdoglave ženske potrebe da ne oprosti sebi lako što nije uspjela da ostvari vezu sa sretnim krajem. Ali, to je tuđi ideal. To znači i da takva žena ne voli više sebe, odbacuje ljubav i sve lijepo što je proživjela, a ne mrskog njega. Za mene, prošlost je i dalje dio mog života, koji je završio. Pa, ne nosim ni istu suknju deset godina! Što bi moje srce moralo da ostane vezano u mjestu, ako mu tu više nije dobro?

Očigledno da je pozadina ovog stanja nešto sasvim drugo, a ne ljubav. Međutim, to je nemoguće objasniti ženi koja je nepokolebljivo fokusirana na prošlost i jednog muškarca, jer ćete gotovo uvijek dobiti odgovor “ma ne razumiješ ti to!”

Još gore će biti ako joj kažete da njen fantom praktično ne postoji, da je to samo predstava koju razvija i nadograđuje, praveći od pomenutog muškarca bauka, jer i ovakav zastoj je jedan od mehanizama odbrane, a uloga mehanizama odbrane je način da se izbori sa frustrirajućim okolnostima i očuva samopoštovanje. U prevodu, “lako mi je da budem sretna u prošlosti, nego da tu sreću potražim u sadašnjosti”.

ALI, JA GA STVARNO VOLIM! ZAISTA!

Onda otpati. Istina, nije ljubav grip pa da se odleži za 10 dana, ali takođe nije ni demon koji nam ne da mira cijelog života.

Jer kada pređe u mazohizam, zastoj, odbijanje sadašnjosti, to više nije ljubav, to je mučenje.

Otpati. Plači. Zovi ga da razriješite šta imate. Ali pusti da izađe, nemoj gajiti u sebi emocionalni karijes koji će se na kraju proširiti na čitav organizam.

– Raširena je predrasuda da se bol kod raskida “liječi” uskakanjem u novu vezu. Time ne samo da povređujemo tog nekog novog, nego i sebe, a ništa ne dobijamo. Emocionalno opismenjavanje uključuje i osvješćivanje stava da u novu vezu ulazimo tek kada smo staru spakovali u “muzej”. Ako to ne uradimo, imamo ovu konfliktnu situaciju u kojoj nismo uopšte u vezi, iako to formalno jesmo – savjetuje Jerinić.

I ŠTA ONDA?

Kaže naš narod “sve će to doći na svoje”. Pokušaj da se mentalno nađeš u situaciji kada ponovo voliš, kada si voljena i kada je vaša veza realnost, realnost koja obećava, a ne tužno sjećanje u izmaglici.

Patnja za bivšim je nepravedna prvenstveno prema nama samima, jer se očigledno obmanjujemo.

– Za građenje “Mi-konstrukcije” koja će biti zasnovana na obostranoj ljubavi, preduslov je da smo ušli u vezu razvezani od predhodne i zaokruženi kao ličnosti. Pošto je malo vjerovatno da će sama da prebrodi ovaj zastoj, potrebna joj je pomoć prijatelja koji su u stanju da je suoče sa problemom. U praksi se to obično ne dešava, jer su i prijateljice često se birale tako što imaju iste zablude, iste mehanizme odbrane. Razgovor sa terapeutom je, naravno, pravo rješenje – zaključuje Jerinić.

Pregura čovjek mnoge stvari. On je samozacjeljujuće biće u svojoj osnovi. Na primjer, kada se posiječe, rana sama od sebe zaraste. Postoje, naravno, nešto teže povrede, za koje nam je potrebna pomoć doktora. I one uglavnom zacijele.

Ostane tu i tamo koji ožiljak, ali bitno je da više ne boli. A i šta je čovjek bez koje bore i ožiljka, kao dokaza da je radio, patio i volio, da je živio?

Izvor: Doznajemo