Kako brinuti na dobar način?

Svi ljudi oko nečega brinu i to je nemoguće izbjeći jer imamo sposobnost razmišljanja o budućnosti, a ona je neizvjesna. Kad već moramo brinuti, zašto ne bismo brinuli na dobar način? Briga nam pomaže da mislimo brzo o problemima i rješenjima istih te da otkivamo što sve može poći krivo u nekim projektima ili situacijama.

Ljudi koji osjećaju veliku anksioznost oko zatvorenih i skučenih prostora, putovanje vozom kroz tunel u La Manche kanalu doživljavaju kao veliku opasnost od toga da se nešto pokvari i ostanu zarobljeni ispod mora. Kad se zaista dogodio kvar i ljudi su ostali 12 sati zarobljeni, odgovorni su rekli da to nisu nikako mogli predvidjeti. Ali ljudi koji brinu oko takvih stvari su to predvidjeli. Dakle, briga nam pomaže da se pripremimo na neočekivano i znamo što i kako u takvim situacijama.

Brinete li previše?

Ljudi koji se jako brinu oko svega i to ih veoma opterećuje dijele neke zajedničke brige i stavove. Ako se prepoznajete u sljedećim tvrdnjama, vrijeme je da nešto preduzmete sa svojom brigom.

– Ako se nešto loše može dogoditi i ja to mogu zamisliti, tada je moja odgovornost da brinem oko toga.

– Ne volim prihvatati bilo kakvu nesigurnost i neizvjesnost – potrebno mi je da imam sigurnu informaciju i znanje.

– Sve svoje negativne misli tretiram kao da su istinite.

– Sve loše što se može dogoditi refleksija je toga ko sam ja kao osoba.

– Neuspjeh je neprihvatljiv.

– Neugodne emocije doživljavam ekstremno odbojnima i želim da odmah nestanu.

– Svemu pristupam kao da je hitni slučaj.

Dobre strane brige

Na brigu možemo gledati kao na alergijsku reakciju na neizvjesnost i nesigurnost. Ljudima koji previše brinu dovoljna je vrlo mala količina neizvjesnosti koja automatski uključuje njihovu pretjeranu brigu. Ali, ako ne možemo podnijeti neizvjesnost pretvaramo se u „manijake kontrole“ i život nam postaje rutina te nismo s njim zadovoljni. Briga kao takva je neizbježna, ali se postavlja pitanje kako mi doživljavamo sopstvenu brigu? Briga donosi psihološku nagradu, čak i kad se brinemo o stvarima na koje ne možemo uticati. Pruža nam djelimičan osjećaj kontrole nad situacijom na način da ipak preduzimamo nešto u vezi toga što nas brine – brinemo. A kad baš to oko čega brinemo ne ispadne tačno, ne možemo se oteti utisku da je naša briga spriječila fijasko. Naš mozak povezuje brigu i pozitivan ishod te se razvija moćan osjećaj da se svojom brigom možemo obraniti od neželjenih događaja.

Kad brinemo, um misli jako brzo i osim što pronalazi sve moguće probleme neke situacije, on pronalazi i potencijalna rješenja te nas time priprema na brzu reakciju ako dođe do toga oko čega brinemo. Osobe koje puno brinu će dva puta provjeriti imaju li svi svoje dokumente na putovanju, pretjerano će uvježbati govor za neku prezentaciju i samim time će spriječiti da stvari krenu nizbrdo. I dalje uz brigu ide težak osjećaj anksioznosti i stres. Ali, ako uzmemo vrijeme i razmislimo koje su sve dobre strane naše brige i kako možemo upravljati svojim osjećajima nesigurnosti i anksioznosti na bolji način, napravili smo prvi veliki korak na putu prema korisnoj i dobroj brizi.

Kako staviti brigu pod kontrolu?

Cilj nije ukloniti brigu jer je to nemoguća misija, već promijeniti način na koji reagujemo. Potrebno je naučiti maknuti se od sadržaja same brige i pronaći proces koji leži u njenom temelju. Tada dolazimo da najveće dobrobiti brige, a to je uvid u naše nesvjesne misli i strahove. Svi brinemo oko stvari koje su nam bitne. Ali, ne muči nas zaista ta sitnica oko koje brinemo, već ona ima puno dublji uzrok. U podlozi leže neka temeljna vjerovanja koja imamo o sebi, svijetu i drugima. Zato je važno zapitati se što nam to naša briga sugeriše o nama samima, drugima i svijetu oko nas? Na taj način ćemo staviti izazov pred svoju percepciju sebe i svijeta te otkriti neke pogrešne koncepte koje imamo, a nisu zaista naši. Neka uobičajena temeljna vjerovanja su da će nas drugi napustiti, da nešto nije u redu s nama, pretjerana odgovornost za sve, da moramo biti bolji od drugih, da sami ne možemo napraviti ništa dobro i slično.

Važno je razlikovati produktivne i neproduktivne brige. Zapitajmo se, možemo li sada zaista napraviti nešto po pitanju neke brige ili se radi o klasičnom hipotetskom šta ako pitanju? Jesu li naše brige realne ili pretjerujemo, preuveličavamo i generalizujemo? To će nam pomoći da malo stanemo na loptu. Potrebno je suočiti se sa svojim strahom od neuspjeha. Nije svaki korak unazad dokaz da smo mi totalni promašaj kao osobe. I na kraju, vježbajmo neizvjesnost i toleranciji na istu. Krenimo u nešto novo i nepoznato uz pratnju nama pouzdanih osoba i na taj način širimo svoje horizonte.

Izvor: insideout.hr