Željka Paić povodom otvaranja nove galerije u Banjaluci

Željka Paić, akademska slikarka i diplomirana arhitektica, ovih dana na adresi Pave Radana 2 u banjalučkom naselju Nova Varoš, otvorila je “Studio Željka Paić”, galeriju, kakvih, kako sama kaže, nema puno u ovoj sredini, što je razlog više da se nada da će imati pozitivne uticaje na kulturu Banjaluke.

Paićeva je galeriju otvorila sopstvenom izložbom.

“Na izložbi je predstavljen drugi dio serijala ‘Arhitektura i priroda’, a prvi dio je prošle godine bio izložen na AGGF-u u Banjaluci i na ‘The Other Art Fairu’ u Njujorku”, kazala je Željka Paić, a više o ciljevima i planovima galerije i njenim ličnim pričala je u intervjuu za “Nezavisne”

Prije svega, kakvi su utisci sa otvaranja galerije?

“Kad se osvrnem, mislim da je sve prošlo veoma lijepo, a posebno mi je drago što su gosti bili sretni sa onim što su vidjeli i kako su primljeni. Na meni je bila velika odgovornost prema samoj organizaciji događaja, jer sam morala da mislim o svakom detalju. Uvijek je lakše izlagati u državnim galerijama i muzejima, jer se radi timski i podijeljene su uloge i odgovornosti, ali je otvaranje galerije i izložbe istovremeno veći izazov i izlazak iz zone komfora, što pomjera granice.”

Ukratko, recite nam nešto i o Vašoj izložbi koja je prva u novoosnovanoj galeriji?

“Na izložbi je predstavljen drugi dio serijala “Arhitektura i priroda, a prvi dio je prošle godine bio izložen na AGGF-u u Banjaluci i na “The Other Art Fairu” u Njujorku. Arhitekturi je potrebna priroda, a prirodi nije potrebna arhitektura. To je moj osnovni koncept i zbog toga sam naslikala list od osam metara koji je bio izložen kao umjetnička instalacija na AGGF-u prošle godine. Pred tim velikim listom čovjek se osjeća umanjeno. Disproporcija kao odgovor na disproporciju kojoj svjedočimo u odnosu čovječanstva prema prirodi. Na slikama koje su sad izložene u galeriji arhitektura je prikazana kao pratnja prirode, a skulpture floralnih oblika pokazuju svoju strukturu i arhitektoničnost zauzvrat.”

U većim gradovima poput Beograda i Zagreba privatne galerije su česta pojava. Da li Banjaluci i danas nedostaje ovakvih mjesta?

“Nedostaje sigurno, a razlog je pesimizam koji vučemo iz prošlosti. Banjaluka je iz dana u dan sve veći grad, a samim tim je i više publike koja bi posjećivala galerije i uživala u umjetničkim sadržajima. Stvari se mijenjaju i napreduju, što možemo primijetiti ako skinemo sive naočare, jer kod nas nema ružičastih naočara, posebno kad je umjetnost u pitanju.”

Koji su planovi i ciljevi Vaše galerije?

“Osim izložbi koje će se dešavati u narednom periodu, cilj je i edukacija mladih u polju slikarstva, arhitekture i likovne umjetnosti generalno. Moja škola već ima puno učenika koji dolaze na obuke dugi niz godina, ali će sad vrata biti otvorena i za nove učenike koji traže svoju likovnu budućnost. Bilo mi je jako drago da ispred galerije vidim mlade ljude koji gledaju slike, malo se ustručavaju da uđu, ali gledaju dugo i iscrpno, a posebno mi je bilo simpatično kad su se dva dječaka na biciklima zaustavila da me pitaju da li se naplaćuje ulaz i šta se krije tamo u plavoj prostoriji. Drugim riječima, nadam se da će sve ovo dati neki doprinos kulturi Banjaluke.”

Kakve su još reakcije lokalnog stanovništva došle do Vas?

“Komentari su da je konačno otvorena galerija, a ne još jedna kladionica, da je uljepšala Ulicu Pave Radana i dala duha ovom dijelu grada i da izgleda svjetski. Reakcije su čak i prevazišle moja očekivanja, jer znam da ono što radim izgleda prilično ambiciozno za ovu sredinu. Slike su velikih formata, u mom stilu, nije nešto što se kupuje svaki dan i što je nekome neophodno u životu. Preko puta je pekara i svaki čas neko staje da kupi hljeb, normalno. Ali to ne znači da galerija ne treba da bude tu, jer ima i onih kojima je potrebna hrana za dušu.”

Osim pomoći porodice i prijatelja, da li ste dobili, i ako niste, očekujete li pomoć državnih institucija?

“Nisam dobila pomoć državnih institucija, ali je nisam ni tražila, da budem fer. Za mene je cijeli taj proces prespor, a dobila bih premalo sredstava da napredujem. Lakše mi je da radim i zaradim svojim rukama. Moj studio je finansirao sve i zbog toga se dobro osjećam. Moj suprug, roditelji i brat blizanac su mi pomogli kao porodica sa puno ljubavi i pažnje. Sve one tehnikalije, majstorisanje i pripreme su mi uzele manje energije zahvaljujući njima, ali prije svega ta psihička podrška i vjera u mene. Ne postoje novčanice u tom obliku.”

Koje izlagače očekujete, a koje biste voljeli da vidite u narednom periodu u galeriji?

“S obzirom na to da moj studio već sad obuhvata puno aktivnosti i odgovornosti kao registrovana djelatnost na dvije lokacije, nisam u prilici organizovati izložbe drugih umjetnika, iako bih to jako voljela. Moj atelje je i dalje na adresi Petra Kočića 7, gdje se bavim umjetničkim stvaralaštvom, na drugoj lokaciji je galerija i sad će biti i škola vikendom. Uvijek nastojim da moja usluga bude kvalitetna i da ne obećavam ono što nisam u mogućnosti da ispunim vremenski, posebno zbog nepredviđenih putovanja i izložbi u inostranstvu. U planu imam samo jedan humanitarni događaj u narednom periodu koji će biti izuzetak.”

Naspram galerije, a nakon Vaše izložbe u istoj, koji su Vaši profesionalni planovi u narednom periodu?

“Razmišljala sam puno o mojim slikama koje nikad nisu bile izložene u Banjaluci, jer je realno moja jedina prava izložba ovdje bila u Banskom dvoru 2021. godine. Na njoj nisam mogla prezentovati sve, a mnogi radovi su otišli i u svijet u međuvremenu, tako da ću sad u galeriji svakih dva mjeseca izložiti različite serijale. Ovaj novi prostor mi daje drugačiju percepciju u sagledavanju vlastitog rada. Galerija i atelje su dvije potpuno različite stvari, kao red i nered. Galerija traži da se stvari povežu u smislenu cjelinu, a u ateljeu su poredane ili naslagane slike iz različitih faza koje čekaju svoju destinaciju. Naravno, imam namjeru izlagati i u drugim galerijama i gradovima kad se ukaže prilika i tome se radujem kao i uvijek.”

Izvor: Nezavisne