Umjetnost ne prašta kopije

Nedostatak kreativnosti, ali i djelimična neupućenost u svjetske trendove odražavaju se na kvalitet domaće umjetničke scene.

Mišljenje je ovo stvaralaca iz Republike Srpske koji djeluju u različitim oblastima umjetnosti.

– Mogu slobodno da kažem da su naši ljudi inertni i genetski lenji. Često se dešava da domaći stvaraoci samo prelistaju strane časopise za umjetnost, bukvalno iskopiraju dela i izlažu ih u našim galerijama pripisujući sebi zasluge – istakao je akademski slikar Nikola Grull.

Podsjetio je i na aktuelan problem nedostatka galerijskog prostora.

– Bivša zgrada Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS mogla bi da postane galerija, kao i jedna od “raspadnutih” zgrada u krugu “Čajavca”. Nažalost, mi smo sada metastazirali što se tiče bolesti zvane lenjost. Niko ne razmišlja o budućim generacijama – kazao je Grull.

Filmski reditelj Zoran Galić osvrnuo se na stanje u sedmoj umjetnosti.

– Identifikacija je lakša ukoliko je trend geografski definisan, pa grupa autora gradi nešto poput “novog rumunskog talasa”. Kod nas ne postoji kinematografija u organizovanom smislu i zbog toga nemamo trend koji bismo prihvatili kao “svoj” – rekao je Galić.

Portparol Udruženja muzičkih umjetnika RS i klarinetista Aleksandar Jovanović ukazuje na probleme sa kojima se suočavaju muzičari.

– UMURS sam osnovao sa dvoje kolega, jer smo shvatili da ćemo tako moći i da pišemo projekte, ali i apliciramo za novac kojim bismo oživjeli koncertnu scenu u RS – podsjetio je Jovanović.

Smatra da nadležni često površno gledaju na nastupe muzičara.

– Oni koji odlučuju o raspodjeli novca za kulturu ne mogu da uđu ni u mesnicu bez novčanika, pa zašto onda od nas očekuju da radimo bez nadoknade – kaže Jovanović.

Glumica Dragana Marić, koja je jedan od osnivača Gradskog pozorišta “Jazavac”, smatra da ima dovoljno domaćih glumaca sa autentičnim pečatom.

– Odličan primjer za to je “Nevid” teatar i glumac Dejan Andrić. On je svojim radom pokazao da ono što želi, može da ostvari i prikaže, bilo gdje i bilo kada – rekla je Marićeva.

Kao lični primjer profesionalne nadogradnje navela je rad na predstavi “PostMuškiStres”.

– Riječ je o komadu koji dokazuje da postoji šansa za sve, samo je bitno znati šta želiš i u tome biti uporan i dosljedan. Trud se na kraju uvijek isplati – kaže Marićeva.

Reditelji

– Kod nas, kao i u svijetu, postoje dvije vrste reditelja. Oni koji ne propuštaju da pogledaju filmove, prvenstveno u okviru selekcija velikih festivala i oni koji to ne rade, već svoje ideje i rediteljski pristup zasnivaju na drugim izvorima. Oba pristupa su legitimna i mogu da nas dovedu do odličnih ostvarenja – kaže Zoran Galić.

Izvor: Glas Srpske