Lenka Keleman: Istrajnost i vjera u sebe su ključni za uspjeh

Dječijeg fotografa Banjalučanku Lenku Keleman, rođenje kćerke Natalije u kojoj pronalazi inspiraciju je podstaklo da se počne profesionalno baviti fotografijom. Lenka je dizajn enterijera diplomirala u Moskvi 2007. godine, a istrajnost i ljubav prema fotografiji su joj pomogli da se profesionalno počne baviti poslom iz svojih snova- dječijom fotografijom.

Lenka Keleman

„Počela sam da fotografišem iz ličnih razloga. Kada smo dobili kćerkicu, željela sam da ovjekovječim porodične trenutke, ali se u Banjaluci niko nije usko bavio ovim žanrom fotografije. Takođe i iz ljubavi prema ovoj vrsti umjetnosti, koja mi je u početku bila isključivo hobi.

Prvo sam počela da fotografišem svoje dijete, koje mi je i dan danas glavni izvor inspiracije. Potom i rođendane djece prijateljica, čije fotografije sam objavljivala na svojoj facebook stranici, što mi je ujedno i moja glavna reklama. Tako je postepeno počela da se odvija moja priča vezana za fotografiju“ rekla je Lenka za Banjaluka.com.

Profesionalni studio Lenke Keleman počeo je sa radom 01. decembra protekle godine, a upravo otvaranje studija je bio glavni motiv da se posveti samo ovoj vrsti posla.

Nevjerovatan odziv oduševljenih građana Banjaluke, ali i drugih gradova regije za “Novogodičnju priču” joj je dalo podsticaj da se posveti poslu o kojem je ranije samo sanjala.

„Definitivno sam najveći uspjeh napravila za Novu godinu, i od tada je fotogradisanje preraslo u posao- moj posao iz snova. Do tada je fotografija u mom životu bila samo dodatna djelatnost, ali poslije toga je postala glavni izvor prihoda“.

Kada je njeno bavljenje fotografijom dobilo neku drugu, ozbiljniju dimenziju zahtijevalo je i više vremena i posvećenosti, tako da je Lenka morala da bira.

„Kada sam u novembru počela sa oglašavanjem na svojoj facebook stranici, nisam ni pretpostavljala da će biti tolika zainteresovanost građana za moj rad. Planirala sam samo da odradim “Novogodišnju priču”, ali odziv je bio toliki da ja nisam imala slobodnih termina nekoliko nedjelja unaprijed. U februaru mjesecu sam odlučila da dam otkaz u firmi u kojoj sam do tada radila i da krenem sa svojom pričom- Once upon a time.”

Lenka se nada da će vrijeme pokazati da je njen izbor bio ispravan jer je fotografija ono u šta ulaže mnogo ljubavi i što je ispunjava.

Smatra da za bavljenje fotografijom nije dovoljno završiti samo kurs ili poznavati neke osnove fotografije, Lenka kaže da je u ovom poslu najbitnije samostalno usavršavanje.

“Živimo u vrijeme u kojem nam je sve dostupno na internetu, tako da mnogo toga možemo naučiti na taj način. Takođe, mnogo se uči na sopstvenim, ali i greškama drugih. Za uspjeh je najbitnije da vjerujete u to ono što radite, da imate jasan cilj ili neki put pred sobom.“

Kako gleda na fotografiju kao umjetnost, kako umjetnost nastaje i koja je njena definicija toga pojma, Lenka je rekla:

„Umjetnost je osnovna, glavna karika kulture  koja ima za cilj da prodre u sve sfere i površine života. Proces stvaranja i krajnji produkt umjetnika ima za cilj da svojim djelom probudi najbolje emocije i misli kod posmatrača. Umjetnik je neko ko kroz kreativnu ideju materijalizuje svoje misli i osjećanja.

Da li bi se moja fotografija mogla posmatrati sa strane umjetnosti? Da, kao neka vrsta primijenjene umjetnosti. Od samog izbora scenografije, uređenja prostora, do stila oblačenja i konačne kompozicije fotografije, emocije koju ona budi kod samih učesnika u procesu stvaranja fotografije i one poslije pregledavanja istih.”

Objašnjava da prednost daje digitalnoj fotografiji u odnosu na analognu, isključivo iz praktičnih i finansijskih razloga.

„U radu sa analognom fotografijom imala bih pet puta više posla nego sa digitalnom. Analogna fotografija iziskuje velike troškove, tako da u ovom poslu ipak dajem prednost digitalnoj fotografiji,“ istakla je Lenka.

Fotošop koristi minimalno. Bavljenje dječijom fotografijom je zahvalno i iz razloga što djeci ne mora da skriva bore, niti da radi ostale vizuelne korekcije “plastične hirurgije”.

Na fakultetu je fotografisala i modele, ali dječija fotografija joj je mnogo privlačnija. Lenka kaže da joj nije teško raditi sa mališanima i da najviše voli da fotografiše djecu jer su izvor pozitivne energije.

„Mnogo mi je lakše raditi sa mališanima, nego sa odraslim ljudima. Ne postoji ružno djete, a pozitivna enargija kojom svako dijete zrači je zarazna.”

Fizička kondicija kod rada sa djecom najvažnija. Kako kaže, ne treba joj teretana kada ima nekoliko djece na snimanju.

„Važno je da budete u toku zbivanja u dječijem svijetu. S obzirom da sam majka jedne trogodišnjakinje, to je nešto što se podrazumijeva. Naravno da su najvjerniji saradnici slatkiši, mada ni to ne pomaže uvijek i kod svih.“

„Tek kada sam postala majka naučila sam da budem strpljiva. Sa djecom naučiš da čekaš onaj pravi momenat“.

Iako roditelji najviše vole kada im dijete nasmijano, Lenka kaže da su joj najbolje fotografije kada je ono ozbiljno.

„Meni lično najzanimljivije je kada je dijete na fotografiji ozbiljno, jer se onda pitamo o čemu ono zapravo razmišlja i šta se mota po toj maloj glavici u tom trenutku.”

Njen san je da ima dječiju modnu agenciju koja bi se pored dječije modne fotografije, bavila i modnim revijama i uopšte snimanjima reklama za poznate dječije brendove.

Što se tiče dječije modne fotografije najviše prati rad ruskih fotografa.

„Najviše cijenim rad Žane Romaške, Vike Pobede i naravno Katarine Plotnikove, čije fotografije ostavljaju bez daha. Ima dosta fotografa čije radove pratim, fotografa sa naših prostora, a jedna od omiljenih mi je, iako se ne bavi dječijom fotografijom, Maja Topčagić“.

Lenka je dodala da se nada da će uskoro da zaživi i kod nas novorođenačka fotografija, fotografisanje beba nekoliko nedjelja poslije samog rođenja.

Lenka je imala svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Razlike?!”, protekle godine 21. marta, za Međunarodni dan osoba sa daunovim sindromom u saradnji sa edukativnim centrom “Svjetlice.

„Mogu da kažem da je to bilo posebno iskustvo za mene, a drago mi je što nastavljamo saradnju i u tekućoj godini. Tako da će 21. marta 2014. biti otvorena izložba mojih fotografija. U sklopu same manifestacije će se održati i kreativne i edukativne radionice“.

Na pitanje kako gleda na današnju omasovljenost fotografije, Lenka nam je rekla:

„Negdje sam pročitala vic: Rodila majka banjalučanka pet sinova, tri fotografa i dva dj-ja. Definitivno je tako u Banjaluci.

„Cijenim svakog fotografa koji je uspio sebe da izgradi, i podržavam svakoga sa idejom bez obzira koju opremu da koristi. Da li oprema čini fotografa, tj. bilo kojeg umjetnika? Ja kažem ne, definitivno ne. “

Ono što poručuje mladim ljudima bez obzira čime žele da se bave u životu je da ne odustaju.

„Najvažnije je sebi postaviti jasan cilj. Bitno je da imate svoj san i da ga živite, a usponi i padovi su ono što čini život. Meni pomaže to što imam ljude koji vjeruju u mene, bez obzira na sve životne faze koje prolazila. Mama i brat su moja dva najveća obožavaoca i podrška.

Sa vremenom se taj krug raširio, tako da su neki moji klijenti postali i moji najbolji prijatelji i najdraži kritičari. Istrajnost i vjera u sebe su ključni za uspjeh, ali isto tako i podrška ljudi koje volite,“ zaključila je Lenka.

Fotografije naše sugrađanke možete pogledati na njenoj facebook stranici Lenka Keleman – Djeciji fotograf, a na taj način i stupiti u kontakt sa njom ukoliko želite da svojim fotoaparatom ovjekovječi bitne trenutne u životu vašeg mališana.

Dragana Dušanić/Banjaluka.com