Sandra Ljubojević: Pozorište hrani i njeguje dušu

Ono čega se glumac najviše plaši, to je da ne igra. I starije kolege kažu da je za glumca najteže kad ne glumi, vjerujem da je to istina”, kazala je Sandra Ljubojević, glumica Narodnog pozorišta RS u Banjaluci.

Ona je trenutno angažovana u novoj predstavi ovog teatra pod nazivom “Četrnaesta”, koja se bavi Sarajevskim atentatom, gdje igra lik Sofije Hoenbreg. Prema njenim riječima, radi se o vrlo zreloj osobi, koja naizgled nije takva po njenim godinama.

Istakla je da je najsrećnija kada radi, kao i da su joj veoma bitna nova iskustava.

“Kultura nije nešto čime se ponosimo, a nismo svjesni koliko je važna. Pozorište njeguje jezik i hrani duhovnu stranu čovjeka, a ljudi ga vrlo lako odbacuju”, smatra ona. Pored položaja glumaca u našem regionu, u razgovoru za “Nezavisne” govori i o predstavi “Četrnaesta”, ali i o svojim omiljenim ulogama.

Predstavom “Četrnaesta” otvorena je 84. sezona NP RS. Možete li nam reći više o Vašem angažmanu u ovom komadu i o radu sa rediteljkom Anom Đorđević?

Ljubojević: Ponovni poziv rediteljke Ane Đorđević da igram u njenoj novoj predstavi me je jako obradovao, podstakao i potvrdio da je zadovoljna glumcima s kojima je radila na predstavi “Radnička hronika”. Da igram lik Sofije Hoenbreg, za mene je bilo veoma značajno. Riječ je o liku koji je kompeksan i totalno je drugačiji od mene i smatram da sam ovom ulogom potvrdila određenu glumačku zrelost.

Budući da se u komadu pojavljuje više od 60 likova, pa svako od glumaca igra po pet ili više likova, da li je rad na ovoj predstavi bio zahtjevan?

Ljubojević: Bilo je veoma zahtjevno igrati ovu predstavu, dokumentaristički, sa jakim prelazima, obrtima, različitim sredstvima i osjećanjima u jednom trenutku. Postojalo je toliko stvari koje je trebalo savladati, i tehnički i glumački, ali to glumcima na ovoj predstavi nije činilo velike probleme, jer su se bavili onim što najviše vole – glumom. Publika je dobila jednu istorijsku, emotivnu i ljudsku predstavu na vrlo zabavan način.

Vjerujem da će “Četrnaesta” biti jedanko dobro prihvaćena i u drugim gradovima RS, ali i van njenih granica, i da će učestvovati i na festivalima.

Postoji li neka od uloga koju ste igrali, a koju ćete pamtiti cjelog života?

Ljubojević: Jedna od najznačajnijih uloga koje sam igrala je uloga male Slobodanke u predstavi “Balon od kamena”, koja mi donijela i brojne nagrade na festivalima. Takođe mi je značajna i uloga kćerke u predstavi “Radnička hronika”. Obje ove predstave su mi na poseban način vrlo drage, ali se više ne igraju u našem pozorištu i mnogo mi nedostaju.

Kakav je, po Vašem mišljenju, položaj glumaca u našoj državi, ali i u regionu?

Ljubojević: Ono čega se glumac najviše plaši, to je da ne igra. I starije kolege kažu da je za glumca najteže kada ne glumi, vjerujem da je to istina. Naš posao je takav da se jedne sezone uradi jedna ili nijedna predstava, sljedeće dvije, tri ili pet. Ali je najveći strah od toga da se zareda nekoliko godina, a da se ništa ne igra. Veliki problem današnjeg pozorišta je to što neki reditelji izrežiraju neki tekst samo da dobro izgleda, ali to na kraju nema nikakve veze ni sa pričom ni sa tekstom. Velika je sreća što ja ne radim sa takvim rediteljima.

Izvor: Nezavisne