Nekultura publike ruši čari teatra

Pojam pozorišta, kao kulturne institucije, samim nazivom budi u ljudima osjećaj poštovanja prema umjetnosti i stvaralaštvu koje se rađa na sceni, pa bi bilo sasvim normalno da se poštuje kultura ponašanja u teatru, na šta, ponekad, publika zaboravi.

Ono što često stvara problem u pozorištima u Banjaluci je publika, koja kasni na predstavu i na taj način remeti, kako glumce i njihovu koncentraciju, tako i drugu publiku, koja je primorana da se pomjera, ustaje.

U neugodnu situaciju dovode i zaposlene u pozorištu, koji imaju ne tako lijep zadatak da izbalansiraju između nervoze, nestrpljenja i profesionalnog ponašanja.

– Nepisano je pravilo da se publika iz pozorišta ne vraća. Ali kako ne vratiti one koji kasne i po dvadeset minuta ili više? Vrhunac kašnjenja publike doživio sam na nedavnom izvođenju “Male sirene” u Dječijem pozorištu Republike Srpske, kada je početak predstave pomjeren za trideset i pet minuta – ispričao je reditelj ove predstave Aleksandar Pejaković.

U ovom slučaju publika je imala rezervisane karte, ali se pojavljivala tek nekoliko minuta prije zakazanog početka, a, kako je rekao Pejaković, zbog ovakvog ponašanja najviše su bili oštećeni gledaoci koji su došli na vrijeme kao i glumci, koji su, kao profesionalci, bili spremni za izlazak na scenu.

– Publika bi trebalo da razlikuje rezervaciju od kupljene karte. Onaj ko ima kupljenu ulaznicu mora da uđe na vrijeme, a ne da kašnjenjem i upornim traganjem za sjedištem remeti ostale gledaoce – smatra Pejaković.

Da je pozorište mjesto gdje ne bi trebalo da se osjete žurba, nagli pokreti, neprijatnost, potvrdio je glumac i jedan od osnivača Gradskog pozorišta “Jazavac” Dejan Zorić.

– Svako ko kasni mora znati da će nekome u tom trenutku to jako zasmetati. Glumci osjete, krajičkom oka čak i vide, da neko ulazi poslije pet minuta i pomjera ljude da bi sjeo – kazao je Zorić.

Svima koji dolaze u pozorište Zorić je poručio da dođu 15 minuta ranije, ostave jaknu, pozdrave se sa poznanicima, pročitaju kratak opis predstave i uživaju u magiji na sceni.

I u Narodnom pozorištu Republike Srpske sporadično se dešava da publika dolazi baš pred početak predstave.

– Naša preporuka je da se, naročito u zimskom periodu, dolazi pola časa prije izvođenja komada, zbog komfornosti, ostavljanja zimske garderobe – naglasila je marketing organizator u Narodnom pozorištu RS Jelena Trninić-Milićević.

Smatra da dolazak u pozorište treba da bude relaksirajući “izlazak”, te da žurba i napetost samo remete uživanje u predstavi.

U banjalučkom Studentskom pozorištu nedavno je uvedeno pravilo da zaključavaju vrata kada predstava počne.

– To je u početku izazivalo negodovanje pojedinaca, ali se vremenom osjetilo da publika dolazi na vrijeme – kazao je Pejaković, koji je u Studentskom pozorištu kućni reditelj.

Smatra da je Studentsko pozorište rijedak teatar kojem je pozorišna publika prioritet, čak i na premijeri.

– Kod nas se još nije desilo da pozorišne karte šaljemo na adrese političara za koje znamo da ne dolaze u pozorište, a da publika nema mogućnosti da kupi kartu – kazao je Pejaković i dodao da je njihovo pravilo da svi pozvani – novinari, pozorišni radnici, pa i političari, moraju da dođu na blagajnu i uzmu svoje karte, bez obzira na to o kome je riječ.

Nekultura

Rijetko, ali ipak se dešava, da se u tišini pozorišne sale može čuti šuštanje kesica od grickalica, mljackanje, duvanje balona od žvakaće gume, zvuk mobilnog telefona, “divljačko” smijanje i nepotrebni dijalozi.

Izvor: Glas Srpske