Maja Manojlović Dobrijević: Boginja ljubavi anđeoskog (Foto)

Nekad su operete postojale na repertoaru Narodnog pozorišta RS u Banjaluci i postojali su ljudi koji su njegovali klasičnu muziku i kulturu.

“Postojao je odnos prema kulturi, kojeg danas nema, a zbog onoga što TV kuće i neki mediji serviraju, a što se zove hiperprodukcija, gdje je svako zalaganje za nešto što zahtijeva naporan i dugotrajan rad obesmišljeno”, kaže u intervjuu za “Nezavisne” Maja Manojlović Dobrijević, operska pjevačica iz Banjaluke, koju će publika ponovo gledati u Narodnom pozorištu, ovoga puta u ulozi boginje Venere u novoj opereti “Orfej u podzemlju”.

Ističe da je institucija opere prijeko potrebna Banjaluci, posebno zbog toga što grad ima Akademiju umjetnosti s Odsjekom za solo pjevanje.

“Tamo nas uče i spremaju za profesiju budućih operskih pjevača i pjevača klasične muzike generalno, ali Banjaluka opersku kuću nema, a ljudi koji su završili solo pjevanje moraju se negdje i zaposliti. Drugo, treba nam i publika pa je neophodna i kvalitetna edukacija, još u osnovnoj školi. Samo pjevanje je unazad više od dvije i po decenije potpuno omalovaženo, pa pjevati danas može svako ili bar misli da može”, naglašava ona.

Kako se snalazite u ulozi Boginje ljubavi?

“Još radim na ovom vrlo zanimljivom i meni inspirativnom liku sa dirigentima i rediteljem, tako da rješavamo karakter Venere u “Orfeju”. Teško je nešto reći o samoj pojedinačnoj ulozi, jer se ona kao Jupiterova kćerka uvijek nalazi u društvu ostalih boginja. Mi boginje u suštini negodujemo i ne odobravamo Jupiterovo ponašanje, pa se stalno dešavaju neke komične i satirične scene, koje će sigurno biti zanimljive publici. Jedva sam čekala da projekat otpočne jer na svakoj novoj probi otkrivam i naučim nešto novo.”

Da li ste imali priliku da se ranije nađete u nekoj glumačkoj ulozi?

“Jesam, imala sam sreće, jer sam bila u pravo vrijeme na pravom mjestu. Bila sam honorarno zaposlena u ansamblu Narodnog pozorišta RS dvije godine. Riječ je o predstavi “Učene žene”, a ja sam ulogu raspjevane služavke prvo sa strahom prihvatila jer je to bilo moje prvo iskustvo u teatru. Tada sam i zvanično potvrdila da imam sklonosti ka glumi jer su gluma i pjevanje ipak povezani. Moje drugo iskustvo je bilo u operi “Safikada”, gdje sam igrala Safikadinu služavku i prijateljicu. I za jednu i za drugu ulogu sam dobila veoma dobre i pozitivne kritike, tako da moram opravdati velika očekivanja ulogom Venere. Što se same glume tiče, skoro je nemoguće da kao pjevač svoju glumačku crtu ne izrazite kroz pjevanje i na samom koncertu jer vas vodi lik koji pjevate. U toku studija učenjem određenih arija glumački gradimo te likove, ističući njihov karakter, tako da morate i emotivno biti povezani s njima, razumjeti ih, kao i njihove postupke, kako biste bili u stanju pokazati i glumački dar.”

Znači li to da ste u blagoj prednosti u odnosu na kolege?

“Može biti jer je meni ta scena poznata. Nemam nikakav strah i prilično sam slobodna, što je važno za onoga ko želi da se glumački izrazi. Ranije iskustvo može biti znak prednosti, ali ne nužno, posebno ukoliko i ostale kolege budu dovoljno otvorene, slobodne i kreativne da dočaraju svoj lik.”

Čime se bavite pored klasične muzike?

“Evo, već je deveta godina kako se bavim vokalnom pedagogijom. Radila sam sa više od 150 pjevača, od onih najmlađih do već odraslih i iskusnih kolega, koji su u poslu godinama, a treba im trening, tehnička korekcija ili nešto slično. Uglavnom sam usredsređena na vokalnu tehniku i sam izraz. Donedavno sam bila angažovana i u nekim kreativnim muzičkim radionicama, vodila sam muzičku igraonicu za najmlađe u kreativnoj radionici “KreDA”, ali i nekoliko vokalnih radionica u sklopu dječjih i omladinskih festivala. S obzirom na to da maltene živim u studiju, uvijek sam u kontaktu sa kolegama kod kojih se dešava nešto novo, tako da se često uključim kao saradnik, da li kao bek vokal ili “glas razuma” kao vokalni pedagog.”

Jeste li imali priliku da podučavate neke nove talente?

“Neki od njih se danas uspješno bave muzikom, a nekad su bili djeca s kojom sam radila i koja su uz moju pomoć zakoračila u svijet muzike i pjevanja. To su budući studenti solo pjevanja, koji već imaju svoje koncerte. Takođe, imam i učenike koje sam spremala za razna muzička takmičenja kao što su hrvatski “Supertalent” ili domaći šou “Zvijezda možeš biti ti”, beogradski festival “Čarolija”, ali i ostali festivali u našem gradu i regionu.”

Vaše kolege često kažu da im ne bi bilo svejedno da se prijave na neki šou iako toga nije bilo u Vaše vrijeme.

“Recimo da ih razumijem (smijeh). Trenutno je aktuelan “X Factor Adria”, a moram spomenuti da sam ponosna na Lukijana i Vanju jer su upravo taj strah prevazišli. Vrlo se dobro sjećam da su prvi razredni čas imali baš sa mnom, te da su mi njih dvoje još tada iskakali iz mase svojom samouvjerenošću. Ipak, pojavljivanje u jednom takvom šouu može biti mač sa dvije oštrice. Koliko god ima pozitivnih strana i može biti impresivno za učesnike, jer rade sa poznatim regionalnim zvijezdama, pjevaju na velikoj bini, može biti i vrlo naporno jer su pod lupom javnosti i nekoliko miliona ljudi prati svaki njihov pokret. S druge strane, ta takmičenja uglavnom nisu način da postanete dobar muzičar i profesionalac jer, kako kažu, “ovo je ovdje Balkan”. Dakle, ne Amerika. I ovaj šou postaje stvar folklora, a Balkan svoj njeguje sve intenzivnije, pa će nešto moderno i kvalitetno teško doći do izražaja. Važno za takmičare sličnih šoua je da oni shvate svoju ulogu u svemu tome. Ako je neko promišljeno ušao u tu priču, onda to može biti korisno. Ne treba se oslanjati na produkciju jer će se šou završiti, a ukoliko niste navikli da radite pašćete u zaborav. U svakom slučaju taj šou može biti dobra odskočna daska.”

Pored svega navedenog, poznati ste i kao prateći vokal, kao i po saradnji sa nekim zvijezdama iz regiona?

“Te stvari su se dešavale spontano. Pjevala sam duži period sa grupom “Balkan Express” i s njima snimila album, sa Grofom Đurazom i “Alexandrijom” takođe. Bilo je i nekih singlova sa Mariom Zlatinićem, pa čak i jedan duet. Tu su i prateći vokali za bendove “Vanja The Frog”, “Sopot”, “Neuro” i druge. Kada su neke veće zvijezde u pitanju, imala sam priliku da sarađujem sa Tošetom Proeskim, Karolinom Gočevom i ovdje sa Majom Tatić.”

Neupućeni ne znaju da ne može svako biti prateći vokal. Možete li nam to malo pojasniti?

“Obično ljudi imaju pogrešnu percepciju kad su prateći vokali u pitanju, jer su u drugom planu. Njih ne može pjevati bilo ko. Prateći vokal je neko ko je izuzetan pjevač, sluhista, kreativac i neko ko ima mogućnost da svoj glas prilagodi određenim žanrovima muzike, te ispuni zahtjeve kompozitora i datog aranžmana, jednom riječju – profesionalac. Dobri muzičari su uvijek veliki i važan oslonac svakom pjevaču.”

Možemo li očekivati da čujemo Vaš glas u prvom planu kada je u pitanju popularna muzika?

“Pjevanje pratećih vokala je najmanje stresno, a opet radim ono što volim. Danas nije lako napraviti dobre pjesme, a kamoli snimiti ih i naći dobre saradnike. Priželjkujem tako nešto, moje pjevanje i jeste počelo s idejom da budem pjevačica u nekom bendu. Ne bih baš razmišljala o solo karijeri, to su veoma skupe varijante, a i opet vam treba bend za žive nastupe. Što se benda tiče, voljela bih da oko sebe imam ljude koji će mi davati pozitivnu energiju i to mi je veoma važno.”

Na EXIT-u sa slomljenom nogom

Maja Manojlović Dobrijević je takođe nastupala na slavnom EXIT festivalu, na Fusion Stageu sa bendom “Alexandria”, a otišla je na nastup sa skoro slomljenom nogom.

“Koliko je to pozitivno uticalo na mene, čini mi se da sam baš skakala na toj slomljenoj nozi. Moje ponašanje na takvim binama i pjevajući takvu pop-rok muziku je, naravno, drugačije od onog kada sam na bini u nekom domu kulture ili pozorištu i izvodim neku klasičnu kompoziciju. To je valjda normalno. U jednom momentu ste u nekom kostimu, tu je i propisan kodeks ponašanja, a u drugom ste na bini EXIT-a potpuno slobodni”, navodi ona.

Usklađena porodica

Majin muž Ninoslav, poznatiji kao Tiki, takođe se uspješno bavi muzikom, pa je ponekad teško uskladiti vrijeme za porodicu i posao.

“Uvijek je nečije žrtvovanje u pitanju, njegovo ili moje. Nas dvoje već odavno nismo sami, imamo četvorogodišnjeg sina, koji treba i mamu i tatu. Otkako je Vuk s nama, pokušavamo da na najbolji način organizujemo vrijeme. Nekad to ide na Tikijevu ‘štetu’, nekad na moju. Teško je, jer je u našim poslovima neophodna stalna nadgradnja i učenje, a za to treba da imate vremena. U tom smislu je važno da se dopunjavamo i da nam, pored profesionalnih i porodičnih obaveza, ostane i vremena za oboje ponaosob”, ističe ona.

Izvor: Nezavisne