Kostimi čuvaju pozorišne tajne

Tajnovita magija pozorišta može se osjetiti u svakom kutku teatra, pa tako i u fundusu Narodnog pozorišta Republike Srpske gdje se čuvaju kostimi stari po nekoliko decenija.

Stare bosanske narodne nošnje još izgledaju raskošno i ostavljaju prostora da se slutnjom pronikne u duh tog doba. Neobični, originalni, tradicionalni i moderni kostimi u tišini muške i ženske garderobe nacionalnog teatra Srpske čekaju na svoj red da ih glumci iznesu na scenu. Ova odjeća sa umjetničkom i istorijskom vrijednošću zaslužuje pažnju koju joj svakodnevnim održavanjem pruža garderoberka Brankica Jovašević.

– Jako volim svoj posao, za koji često kažem da je kao “kućni posao”. Sve isto radim i kod kuće, samo što me tamo niko ne plaća. Sa glumcima nije teško raditi, lijepo se dogovaramo i uvijek rado smijemo anegdotama iz garderobe kojih se često sjećamo – rekla je Jovaševićeva.

Najdraže haljine u moru predivnih komada su joj, kako kaže, one iz predstave “San ljetnje noći”.

– Neke stvari ne možemo održavati, osim ako ih ne nosimo na hemijsko čišćenje. Ali zahvaljujući materijalima koje bira kostimograf, većinu kostimu možemo prati, pa je i održavanje lakše – kazala je Jovaševićeva.

U misiji stvaranja predstave učestvuje i kostimograf Ivana Jovanović, koja svojim kreativnim idejama oživljava različite stilove, a ručnim vezom utkiva lični pečat odjeći.

– Kada počinjem kreirati kostime, najbitniji mi je tekst za predstavu. Čitajući imam osjećaj u kojem smjeru mogu da idem i koliko sa odjećom likova mogu da eksperimentišem – objasnila je Jovanovićeva.

Mlada kostimografkinja do sada je radila na više od 30 predstava, a kostime iz predstava “Zvijezda je rođena”, “Ukroćena goropad” i “Radnička hronika” izdvaja kao posebne. Jovanovićeva koja sve crta rukom, bez obzira na savremene tehnologije, kaže da su kostimi za dva mjeseca spremni za scenu.

– Inspiracija za scenski kostim uvijek se traži u modnim časopisima, to je neko nepisano pravilo. Listanjem časopisa naiđem na nešto interesantno, šešir ili detalj na kaputu i od toga krećem – kazala je Jovanovićeva.

Za nju posebnu tajnu čuvaju kostimi koji su nekada davno rađeni ručno, a kostimografski izazov i san vidi u Šekspirovoj epohi. Svoj stil opisala je kao sveden, a efekat postiže materijalom i određenom paletom boja.

– Nekada se više radilo ručno. Godinama u Narodnom pozorištu RS nisu radili vez, a sada smo se ponovo tome okrenuli. Bila je jedna krojačica koja je sve ručno šila, mašine su rijetko koristili. Ti kostimi na glumcima su najbolje i stajali – dodala je ona.

“Radnička hronika”

Najdraža nagrada Ivani Jovanović je ona koju je osvojila na Susretima pozorišta BiH u Brčkom za kostime iz predstave “Radnička hronika” u režiji Ane Đorđević.

– Bila je dosta jaka konkurencija, koja je uključivala Jugoslovensko dramsko pozorište i “Atelje 212”, pa sam zbog toga jako ponosna na nagradu – istakla je Ivana Jovanović.

Izvor: Glas Srpske