“Zakuvali” banjalučki i sarajevski ćevap!

Nedavno objavljivanje tajnog recepta sarajevskog ćevapa, kojeg su stanovnici grada na Miljacki opet proglasili apsolutnim pobjednikom u ovoj oblasti kulinarstva u BiH, izazvalo je nezapamćeno negodovanje ljubitelja ove roštiljske delicije iz Banjaluke i drugih krajeva.

Naime, opšta kavga i novi-stari vječiti derbi za primat u ovdašnjem roštilju zamjetnuo se kada je, uz gore pomenuti recept, ustvrđeno da su sarajevski ćevapi, a posebno oni sa Baščaršije, prepoznatljiv brend u svijetu i da imaju najdužu tradiciju u BiH.

“Dakako da je sarajevski ćevap najstariji i najbolji. Pravi se od najčistijeg, najsvježijeg i najkvalitetnijeg mesa i služi se u domaćem somunu. Ostale vrste ćevapa u Bosni su njegove kopije “- rekli su samouvjereno za Press iz poznate baščaršijske ćevabdžinice “Hodžić A”, a sve su dodatno podgrijale Sarajlije, koje su na internet forumima naglasile da su neprikosnoveni prvaci u pripremanju “izvornih ćevapa”.

“Ova vrsta jela je kao dio turske kuhinje, a sada i naše kulture, došla ovdje prije pet vjekova. Zato nikada i nije bilo dileme da je sarajevski ćevap prvi i najbolji, a da su svi ostali, poput banjalučkog, samo blijede imitacije”- navele su, između ostalog, Sarajlije.

S druge strane, Banjalučani se pitaju na osnovu kojih podataka ljudi iz Sarajeva zaključuju da je njihov ćevap najstariji, najukusniji i najpoznatiji.

Ukusi su različiti

“Mi znamo, i za to imamo istorijske izvore, da je banjalučki ćevap stariji od jednog vijeka, a čini nam se da za sarajevski najviše navijaju oni koji nikada nisu bili u Banjaluci. Jer da jesu, probali bi i saznali da je banjalučki najbolji. A i služi se u lepinji, a ne u somunu – kažu Banjalučani.

I travnički ćevap među rivalima

I dok traju polemike između ljubitelja banjalučkog i sarajevskog ćevapa, Draško Mikanović spominje travnički.

“On je sigurno stvar koju vrijedi probati i koja sarajevski i banjalučki “ćevap derbi” čini besmislenim, što me raduje. Inače, banjalučki i travnički ćevap su mi na prvom mjestu, pa tek onda sarajevski” – ističe ovaj odličan poznavalac gastronomije, koji kaže da zbog mahinacija sa sojom te “kengurima” i “nojevima” već dugo izbjegava mljeveno meso u bilo kojoj formi.

“Ipak, i dalje mislim da je ćevap brend s izuzetnim potencijalom i da ima smisla raditi na njegovom izvozu – kaže ovaj Banjalučanin.

I Lazo Šešić, poznati banjalučki mesar i privrednik, napominje da su banjalučki ćevapi bolji od sarajevskih i da se nipošto ne radi o kopiji.

“Iako svaki Ciga svoga konja hvali, mislim da banjalučki ćevap ima brojne prednosti u odnosu na sarajevski. Prvo, jedinstven je i specifičan jer se pravi od provjerenog i kvalitetnog mesa iz ovih krajeva, tj. stoke koja se vjekovima tradicionalno uzgaja i ne jede koncentrate, već isključivo domaću hranu. S tim u vezi, prednost je i što je ovdašnje zemljište i dalje čisto i nezagađeno – objašnjava Šešić i dodaje da su mnogi bezuspješno pokušavali da u inostranstvu prave banjalučki ćevap.

“Bilo je toga u Austriji, Nemačkoj i drugim djelovima svijeta. Istina, postigli su izgled, ali ne i pravi ukus jer ovakvog mesa nema nigdje” – ističe Šešić.

Za to vrijeme, Bojan Dragić, predsjednik Asocijacije kuvara RS, spušta loptu u večitom derbiju najpoznatijih ćevapa, govoreći da o ukusima ne vrijedi raspravljati jer 10 ljudi ima isto toliko ćudi.

“Nekome se sviđa sarajevski, a nekom banjalučki ćevap, drugi vole jače, treći slabije začinjen… Dakle, tu je s aspekta kulinarstva teško biti kompetentan i merodavan, ali bih se usudio da kažem da je odnos kvaliteta 50:50 – navodi Dragić, kome lično više odgovara banjalučki ćevap, koji se priprema od junetine (i teletine).

Brend koji treba podržati

“Sarajevski, pored junetine sadrži i jagnjetinu, kao i loj, koji, barem meni, daje ružan ukus. Kako god, važnije od prepucavanja bi bilo da Banjaluka i Sarajevo rade na brendiranju, zaštiti i standardizaciji ovog jela. Dakle, treba zadržati stari način pripreme ćevapa, koji bi se istovremeno servirali na moderniji način i efektnije plasirali stranim gostima. Svi znamo da prvo što oni pitaju kada dođu u ove krajeve jeste gdje mogu da pojedu dobre ćevape – prenosi Dragić.

Lazo Šešić kaže da treba daleko više raditi na promociji banjalučkog ćevapa.

“Mi smo u ime našeg preduzeća i mesnica prije dvije godine napravili nezvanični Ginisov rekord u najvećem banjalučkom ćevapu. On je težio 21,8 kilograma i treba nam podrška države da to jednom učinimo zvanično, da se upišemo u pomenutu knjigu i da se banjalučki ćevap pročuje u svijetu” – nada se Šešić.

Podsjećamo, banjalučki ćevapi, koji su, između ostalih, jeli Tito i Novak Đoković, razlikuju se od svojih ljutih rivala iz Sarajeva po ukusu, izgledu, namirnicama i načinu serviranja. Za razliku od sarajevskih, koji se služe i peku pojedinačno, banjalučki se prave kao pločice od četiri ćevapa u nizu.

Izvor: Pressrs