Za manji stan do 500 KM mjesečno

Podstanari u većim bh. gradovima, i to pod uslovom da su spremni da borave u skromnih 35 kvadratnih metara stambenog prostora, moraju mjesečno da keširaju i do 500 maraka.

Podstanarski život u BiH, u kojoj se blago povećanje plate dogodi nekoliko puta rjeđe nego vrtoglavo poskupljenje dadžbina, sve je teži. Dovoljno je pogledati bh. oglase i uvjeriti se da je nedostatak sopstvenog doma isto što i noćna mora.

Primjera radi, kirija u jednosobnom stanu površine 35 kvadrata u stambenoj zgradi u banjalučkom naselju Obilićevo, koji ima kablovsku televiziju i grijanje, košta 350 maraka, a slične su cijene i u Sarajevu. No, “pregršt” televizijskih programa, internet konekciju i slične “užitke” vi ćete da platite, tako da će vam, zajedno sa grijanjem, strujom, vodom i ostalim izdacima, novčanik da olakšaju za dodatnih 150 KM.

Uz to, stanodavci koriste činjenicu da je ovih dana u univerzitetskim gradovima poraslo interesovanje za “krovom nad glavom”, a treba imati u vidu da Banjalučki univerzitet “okuplja” oko 17.000 redovnih studenata, dok je kreveta u studentskim domovima neuporedivo manje.

Ako se tome dodaju vanredni studenti, te oni koji pohađaju privatne fakultete i nemaju pravo na smještaj u Domu, broj budućih akademskih građana koji plaćaju kiriju je mnogo veći. Može da se zaključi da se od izdavanja stanova studentima samo na području Banjaluke “obrnu” milioni.

Situaciju dodatno komplikuje to što se cijene kirija godinama ne snižavaju, uprkos krizi koja nas pogađa. U jednom od oglasa stanodavac iz Banjaluke za tri studenta izdaje trosoban stan na spratu kuće, uz centralno grijanje, namještaj i internet, za cijenu od 120 KM po studentu. Bez režija, naravno.

Da su cijene stanova koji se nude na iznajmljivanje u Banjaluci visoke, smatra i Dragutin Bošković, predsjednik Pokreta potrošača RS, koji ocjenjuje da je to sasvim neopravdano.

“Čist primjer vam je da sobu sa dva kreveta studentima izdaju za 150 KM i više, uz ograničavanje upotrebe kupatila i kuhinje”, kazao je on i dodao da su veći, namješteni stanovi, sa posebnim ulazom, mnogo skuplji.

Problem bi bio riješen, smatra Nikola Dronjak, predsjednik Unije studenata RS, kada bi Banjalučki univerzitet dobio veće smještajne kapacitete za studente, u vidu četvrtog paviljona.

“Jednostavno, studenti iz porodica lošijeg imovnog stanja ne mogu da plaćaju privatni smještaj u Banjaluci, koji je skup”, rekao je Dronjak,

Sličnu, (tešku) sudbinu sa kolegama u Banjaluci dijele i studenti koji diplomu stiču u gradu na Miljacki, jer, prema riječima Jasmine Dizdarević, člana Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, kirije su veoma visoke.

“Cijene su neprihvatljive, pogotovo ako se u obzir uzme standard prosječne porodice u BiH. Ovdje je minimalna cijena 200 maraka, za krevet. Primjera radi, ja živim u garsonjeri, a košta me 300 KM mjesečno, bez režija”, kaže Dizdarevićeva.

Podstanarski život studenata nije lak, iako su sami, a kako je višečlanim porodicama, kojim je potreban još veći stambeni prostor, one najbolje znaju.

Izvor: Nezavisne