Vrijeme stalo u Ćurkovićima: Odjsečeni od grada

Pet domaćinstava zaseoka Ćurković u MZ Kočićev vijenac, zbog klizišta koje je napravilo odron na putu u dužini od kilometar i po u avgustu, zbog čega su odsječeni od grada, još čekaju riješenje ovog višemjesečnog problema.

U ovom dijelu Kočićevog vijenca žive uglavnom stare i bolesne osobe kojima je odlazak ljekaru sada skoro nemoguć, jer je put toliko uništen da svojim automobilima ne mogu nikud, a isto je i sa taksistima i vozilom hitne pomoći. Mještani dodaju da u slučaju bilo kakve katastrofe, policiji i vatrogascima mogu samo da mahnu, jer je put do njihovih kuća jedva prohodan i pješke.

Odsječeni od grada

Supružnici Milutin i Vida Ćurković kažu da ni sami ne znaju kako se snalaze s obzirom na to da je Vidi u maju, kada je klizište počelo polako da uništava put, odsječena noga.

“Od maja do avgusta suprugu sam vozio na previjanje svaki dan, pa poslije jednom sedmično, sada takođe idemo često doktoru, jer smo u fazi testiranja proteze. Dok sam išao automobilom, bilo mi je lakše, ali otkako je put uništen situacija je teža. Kada idemo ljekaru, prvo nosim suprugu do konjskih kola, a nakon toga idemo okolnim putevima da bismo došli do automobila koji sam parkirao na mjestu gdje je počeo da se stvara odron. Dovoljan nam je problem njeno zdravstveno stanje i mnogo bi nam lakše bilo kada ne bismo morali razmišljati o prevozu”, kaže skromni Milutin kojem bi na humanosti i pozitivnom razmišljanju pozavidjeli mnogo mlađi i imućniji od njega.

Milutin, koji je inače u osmoj deceniji života, osim što pomaže supruzi, ide do grada po namirnice i lijekove, te prepješači kilometar strmog puta, a na pitanje da li mu je teško, odgovara da ne smije da bude. Vida koja je novinare dočekala ispred kuće u invalidskim kolicima kaže da joj je žao kada vidi koliko se suprug pati, ali je srećna što je uspjela na vrijeme da odsječe nogu i sačuva zdravlje.

“Zbog dijabetesa prvo su mi odsjekli prste, a sada nogu. Putem je moguće proći jedino pješke, ali kada nemate jednu nogu osuđeni ste da sjedite i čekate pomoć. Ja u drugoj nozi nemam snage kao nekada da bih na štakama došla do dijela puta gdje automobili mogu proći. Nadam se da će put biti saniran što prije, jer ovdje ima mnogo starih i bolesnih, ali i dječice koja idu u školu, te ljudi koji rade i svima njima klizište predstavlja noćnu moru”, dodaje Vida.

Sanacija neizvjesna

Sličnu sudbinu dijele i supružnici Radomir i Vinka Ćurković.

“Ja sam srčani bolesnik, imam dijabetes pa ljekaru moram često da idem. A kako da idem, kada je put uništen? Pješke sa ovakvim srcem ne smijem da se usudim, a drugog načina nemam. Prije, kada sam morala da idem doktoru, zvala bih taksi, ali sada je to nemoguće, doduše dođe taksi, ali kilometar i po strmog puta treba prepješačiti sa ovakvim srcem i u 61. godini. Namirnice i stočno brašno dovozimo u tačkama, ali i to je sada sporno, jer je suprug uganuo nogu hodajući razrovanim putem”, kaže Vinka Ćurković.

Portparol Gradske uprave Milenko Šajić kaže da su upoznati sa problemom i da još rade projektnu dokumentaciju s obzirom na to da je riječ o najvećem klizištu na području grada.

“Potrebno je uraditi sveobuhvatan projekat sanacije kako bismo znali šta je konkretno potrebno uraditi. Mi trenutno nasipamo put kako bi mještanima koliko-toliko olakšali kretanje”, ističe Šajić.

Izvor: pressrs.ba