Objavljeno: 7. 10. 2021 u 10:42h
Problemi sa kojima se onkološki bolesnici susreću su brojni, a jedan od njih je svakako i problem sa povlačenjem vena zbog čega im se često dešava da im se infuzija ne može dati, da ne mogu primiti hemoterapiju, da im se krv, koju vade svakih par dana, ne može izvaditi.
Jedan od rješenja za ovaj problem je venski port, koji se aplicira pod kožu i onda se samo on koristi za “ubode” iglom.
Zbog cijene, koja se kreće oko 550 KM, a igle koje se apliciraju koštaju oko 30 KM (za pet dana hemoterapije potrebne su 2-3 igle), ova opcija nije baš pristupačna svima i zato je Banjalučanka Vesna Račić koja planira da pokrene peticiju prema Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske da se ovaj venski port ubaci na listu kao obavezno sredstvo kod liječenja onkoloških pacijenata.
“Nisam nikada organizovala peticiju, pa apelujem na prijatelje koji jesu da mi pomognu, da lobiramo zajedno, te da upoznamo sve ljude sa portom. Ljekari sa onkologije, te vaskularni hirurzi su zaista spremni da zajedno radimo na rješenju tog problema, a jedina stvar koja nam svima treba biti bitna je da se onkološkim bolesnicima bol smanji na minimum. A kada bi se port nabavljao preko Fonda i njegova cijena bi bila mnogo manja, a i sam proces liječenja bi taj isti Fond manje koštao”, kazala nam je ona.
Dodala je da joj je sama ova problematika poznata jer je i ona sama za svoju majku nabavljala venski port i da zbog toga zna koliko je pored same cijene teško do istog i doći, jer se čeka.
O tome šta je ustvari venski port, koliko on znači za onkološke bolesnike, ali i zašto dolazi do povlačenja vena porazgovarali smo sa doktorom Slavišom Milanovićem, koji je specijalista vaskularni hirurg na Klinici za vaskularnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.
“Venski port je vrsta centralnog venskog katetera, koji služi za provođenje hemoterapije, drugih oblika terapije, kao i za uzimanje uzorka krvi za laboratorijske pretrage. Postavlja se u potpunosti ispod kože, a samim tim, praktičan je za korištenje, dugovječan je, i u velikoj mjeri zaštićen od mogućih infekcija”, objasnio nam je doktor Milanović.
Prema njegovim riječima, za onkološke pacijente, venski port (titanium port, port-a-cath i ostali sinonimi) je idealno rješenje za provođenje onkološke terapije, jer pacijenta oslobađa od mnogobrojnih, bolnih, a nerijetko i bezuspješnih venepunkcija.
Na pitanje zbog čega dolazi do povlačenja vena, on kaže da punkcija (bodenje) vene sa iglom je trauma za tkivo, prije svega za samu venu koja ostaje u dužem kontaktu sa stranim tijelom (venskom kanilom, “braunilom”).
“To dovodi do iritacije unutrašnjosti vene što je praćeno sa tromboflebitisom – upalom vene sa stvaranjem trombova koji u pravilu trajno zatvaraju tu venu i čine je nepogodnom za ponovnu punkciju. Kod onkoloških pacijenata sklonost ka trombozi je u pravilu povišena, a i sam lijek koji se ubrizgava u venu (u visokoj koncentraciji) može oštetiti venu i dovesti do tromboflebitisa. Nerijetko – može se dospjeti u situaciju kad u pacijenta ne možemo identifikovati nijednu venu koja je pogodna za punkciju i provođenje hemoterapije”, ističe Milanović.
“Na prvom mjestu – ono što je indikovano kao terapija (hemoterapija, biološka terapija) će biti i ostvareno. Ako ne možete sprovesti terapiju zbog relativno banalnog problema (nemogućnost intravenoznog davanja lijeka), naravno da se nameće potreba za rješavanjem tog problema”, naveo je on.
Kako je kazao doktor, sa venskim portom, pacijent ne mora trpiti bol prilikom ponavljanih venepunkcija, izbjegava se tromboflebitis (koji sam po sebi komplikuje zdravstveno stanje pacijenta i zahtjeva dodatnu terapiju), smanjuje se rizik od paravenskog davanja lijeka i druge kompikacije (oticanje ruke, upala, krvarenje, nekroza tkiva).
“Drugim riječima, port obezbjeđuje kvalitetnu bezbolnu terapiju, komfor za pacijenta i medicinsko osoblje, eliminiše komplikacije tipične za punkciju vene, a ujedno i smanjuje troškove zdravstvenog sistema (utrošene kanile, tretman tromboflebitisa, eventualne hirurške intervencije – fasciotomije, uklanjanje hematoma, hemostaza itd.). Trenutno, pacijenti na savjet onkologa sami nabavljaju port čija je cijena u maloprodaji naravno osjetno veća nego u veleprodaji”, navodi on.
Ističe da sama nabavka porta nije jednostavna.
“Često pacijenti nabavljaju port koji svojim dimenzijama nije idealan. Sa druge strane sam operater koji implantira (postavlja) port nema komfor vezan za izbor odgovarajućeg porta, što može biti faktor koji diktira funkciju i vijek porta. Počev od plasiranja venskog porta, isti se mora redovno održavati. Ipak, to održavanje je izuzetno jednostavno te ne zahtjeva posebnu edukaciju već samo mjere sa kojima je medicinsko osoblje na onkološkim odjeljenjima već upoznato”, pojasnio je Milanović.
Dodao je da će nakon implantacije porta pacijent biti upoznat sa svim mjerama kojih se treba pridržavati.
“Postavljanje porta za onkološke pacijente se radi u UKC RS – Klinika za vaskularnu hirurgiju. Uvođenjem venskog porta na listu obaveznih sredstava za liječenje onkoloških pacijenata, podignuće se kvalitet zdravstvene usluge, smanjiće se troškovi uslovljeni tretmanom komplikacija, omogući će se nesmetano provođenje terapije onkoloških pacijenata i samim tim povećati kvalitet života oboljelih”, istakao je Milanović.
Naveo je da su na Klinici za vaskularnu hirurgiju UKC RS u nekoliko navrata i uklanjali venski port.
“Isti više nije bio neophodan, jer je postignuto izlječenje onkološkog pacijenta. Upravo nas takvi slučajevi ohrabruju i nameću obavezu uvođenja venskog porta na listu obaveznih sredstava za liječenje onkoloških pacijenata”, zaključio je Milanović.
Banjaluka.com
Nema komentara
Prikaži komentare