Svjedok udesa kod Petlje: Dva tijela su klizila prema nama

Banjalučanka (ime poznato redakciji) bila je svjedok stravične saobraćajne nesreće na Prijedorskoj petlji sinoć.

Zapravo, desilo se to toliko blizu, da je na, neki način, sa svojim suprugom bila gotovo i sudionik.

Ona je ovako opisala taj strašni događaj:

Vozili smo se normalno

“Dobila sam neke loše vijesti, pa odlučih da izađem sa svojim Rašom na večeru! Nismo već neko vrijeme imali vremena za nas, a imala sam utisak da će to malo popraviti dan! Obukla sam svoju crvenu haljinu, pogledala se u ogledalo i na trenutak mi je nešto govorilo: “Da li da idem, subota je, kasno je. Rekoh: Ma! Idem! Držali smo se za ruku i govorila sam mu dok je vozio:” Baš mi je drago što smo izašli malo sami!”. Osmjehnuo se!”

Prasak, pa vatra

“Onda se čuo neki prasak! Lice mu je obasjala neka svjetlost. Okrenula sam se i pogledala ispred na cestu. Ogromna vatra je išla pravo u nas! Udarilo nas je nešto! Komad plastike”

Na nas je letio zapaljen motor

“Zažmirila sam, pokrila se rukama. Pogledala sam ponovo. Na nas je letio zapaljen motor! Samo sam mu stisla ruku i pomislila: “Moja djeca!” Ko će se brinuti o njima? Tad je motor počeo da se okreće i prošao tik pored nas! Pomislih:” Sreća!”

Dva tijela su klizila…

“Ali onda sam ugledala njih! Dva tijela kako klize i vrte se i idu prema nama! Vrisnula sam! Išli su direktno pod naše točkove! Onda je Rašo smotao, mislila sam da ćemo se prevrnuti! Ponovo pred očima djeca, užas od tog prizora i samo želja da se zaustavimo što prije da samo vidim da su živi”

Komadi auta, stakla….

“Komadi auta, stakla i motora su letjeli svuda okolo! Stali smo! Istrčala sam napolje, pozvala hitnu pomoć i krenula ka njemu! Digao je glavu jednom “Dobro je, živ je!” Digao je opet glavu, ali brzo je pala ponovo na cestu.”

Taj prizor čovjeka promijeni zauvijek

“Pogledam prema drugom, taj prizor čovjeka promijeni zauvijek! Kad je Rašo počeo da me vuče nazad shvatila sam da sam dobro vidjela. Vrisnula sam, pala sam. Tako sam se tresla samo jednog prokletog 25-og Juna! Poginuo je! Dotrčaše neki ljudi, gase motor, iz njega nešto puca dok gori, kažu:” Dva sata divlja tuda gore-dole, mi ga gledamo iz kafića, izaziva đavla!”. A ja samo mislim ko će ovo reći njegovoj majci? Čujem u glavi njen vrisak. Zaspati ne smijem, jer ako sklopim oči bojim se vidjeću opet taj plamen i dva tijela kako klize po putu.”

Ukinula bih sve motore

Da mogu, večeras bih ukinula sve motore! Da mogu, večeras bih sebi ispred ogledala rekla “ostaješ kući”. Da mogu… Životi su ugašeni! Životi su uništeni! Moj je osakaćen. Ja ne mogu biti ista osoba od juče. Gledala sam smrt, a ništa nisam mogla da uradim! Prokleti motori, brza vožnja i gola tijela bez opreme. Tih par sekundi su promijenile mnogo života! Ja ne znam kako ovo da se spriječi, osim da se o tome progovori i da se stvarno zapitamo šta to radimo?!?!

Banjaluka.com